Jedan napadaj herpesa zostera najčešće bolesniku ostavlja doživotnu imunost na virus, međutim ponekad se ovaj virus može javiti i više od jednom u životu.
Kod osoba koje imaju slabiji imunitet bolest može biti izrazito teška te praćena rizikom od širenja u mozak, jetru i pluća, dok se kod starijih osoba može javiti sindrom kronične boli koja može trajati mjesecima ili godinama.
Za vrijeme zaraze vodenim kozicama taj se virus može probiti do korijena nekog živca u mozgu ili leđnoj moždini. Može godinama mirovati dok ga ne reaktivira nekakav fizički ili emotivni stres. Stoga je vrlo teško odrediti period inkubacije.
Kada se virus napokon reaktivira, mogu se javiti snažni bolovi u zahvaćenom području. Na koži povrh živca se stvaraju mjehurići, odnosno skupine mjehura.
Glavni problem herpesa zostera su upravo ti mjehurići koji su vrlo neugodni i dugotrajni. Herpes zoster je zarazan samo za osobe koje nisu preboljele vodene kozice.
Najčešće se javlja kod odraslih osoba iznad 50 godina, a kod djece samo izuzetno. Herpes zoster se javlja kod ljudi koji imaju oslabljen imunološki sustav te kod osoba koje su podvrgnute liječenju kemoterapijom.
U većini dosadašnjih znanstvenih studija se ustanovilo da je herpes zoster najčešći kod starijih osoba te da ga prate izrazito bolni simptomi karakterizirani bolnim osipom i mučninom.
Kako izgleda herpes zoster?
Očituje se kao veći broj grupiranih mjehurića na koži koji se najčešće javljaju na jednoj strani lica ili tijela, kao i u području vrata i usne šupljine. Mjehurići se mogu pojaviti čak i na jeziku.
Herpes zoster – simptomiHerpes zoster uobičajeno započinje općim osjećajem slabosti, uz blagu vrućicu, peckanje i bolove na jednoj strani tijela. Nakon nekoliko dana dolazi do pojave mjehurića, a zahvaćeno područje postaje osjetljivo, bolno i može svrbjeti.
Ovisno o zahvaćenim živcima, bol može biti slična bolovima kod upale crvuljka, bubrežnih ili žučnih kamenaca ili može oponašati upalu debelog crijeva.
Bolest može zahvatiti gotovo svaki dio tijela, ali se najčešće javlja na trupu. Najgori su slučajevi kada herpes zoster zahvati područje oko očiju (herpes zoster na licu), tada postoji opasnost od oštećenja rožnice oka (herpes zoster na oku).
Mjehurići nakon jednog do dva tjedna prolaze i stvaraju se kraste, prilikom čega bolovi i dalje mogu biti prisutni. Uobičajeni simptomi herpes zostera su:
lagano povišena temperaturaslabost i umorosjećaj peckanja, bockanja i svrbežcrvenilo dijela kože s grupiranim mjehurićimažareća ili probadajuća bol koja može biti povremena ili stalnamučninaproljevpoteškoće s mokrenjem.Istraživanja su pokazala da se bolni simptomi često razlikuju po intenzitetu boli. Sukladno tome, neki pacijenti su doživjeli paresteziju (javljanje osjeta bez odgovarajućih podražaja, npr. trnjenje), disesteziju (bolna osjetljivost na dodir), alodiniju (bolna osjetljivost na obične bezbolne podražaje) te hiperesteziju (pretjerano ili predugo osjećanje boli).
U određenim slučajevima, kada je zahvaćen dio u području živca trigeminusa, u području ušnog ili ličnog živca, moguće su komplikacije u obliku konjunktivitisa, oštećenja rožnice ili ušnog živca, kao i paraliza ličnog živca.
Promjene koje se događaju na koži obično su lokalizirane jednostrano, iako se mogu pojaviti i na obje strane tijela (zoster duplex).
Iako brojni američki stručnjaci tvrde da se herpes zoster kod mnogih neće nikad vratiti nakon što su ga već jednom preboljeli, rizik od ponovnog pojavljivanja kreće se u rasponu 1 – 6 %, s tim da su dugoročna dodatna istraživanja pokazala i veći rizik (5 – 6 %).
Stopa hospitalizacije kreće se u rasponu 2 – 25/100.000 osoba na godinu, s višim stopama među starijim američkim stanovništvom.
S obzirom na to da su nedavna istraživanja potvrdila sve veći broj zaraženih, brojni autori znanstvenih studija se nisu iznenadili tom činjenicom zato što je na svijetu sve više starijih osoba koje su rizična skupina obolijevanja od ovoga virusa.
Usto, liječnici sugeriraju dodatne edukacije po pitanju ovog virusa kako bi se nošenje s bolnim simptomima moglo čim bolje razumjeti i olakšati.