Smirena, odlučna i vješta. Iza njenog blagog pogleda kriju se hiljade spašenih života, sati provedeni u ambulantama, na terenu, uz bolničke krevete i u tišini gubitka.
Zove se Selma Čajdrić i ona je magistrica sestrinstva, edukatorica, liderica vakcinacije tokom pandemije i medicinska sestra čije su ruke dodirnule i početke i krajeve ljudskih života.
Već tri decenije ova Zeničanka predstavlja hrabrost, humanost i profesionalnosti u bh. zdravstvenom sistemu. Kao diplomirana medicinska sestra a već od jučer i magistar sestrinstva, radila je u srcu urgentne medicine Hitnoj pomoći Zenica, gdje je prošla sve, od adrenalinskih intervencija na terenu, preko porođaja u nepredviđenim okolnostima, do bolnih trenutaka kada je morala saopštiti najteže vijesti.
Danas znanje i iskustvo prenosi novim generacijama, uvjerena da poziv medicinske sestre nije samo posao već životna misija.
“Svoj radni vijek sam provela u Hitnoj pomoći Zenica, skoro 30 godina, gdje sam 14 godina radila u timu Hitne medicinske pomoći na terenu, a nakon tog 15 godina sam radila kao glavna sestra službe. 29 godina sam radila u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Posljednjih godina radim u sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti i bolnici ASA u Sarajevu”, kaže Selma za YT kanal Zemlja i ljudi.
Kaže kako je još kao djevojčica znala šta će biti njeno zanimanje i poziv, oduvijek je željela biti medicinska sestra. Kroz vrijeme Selma se usavršavala u struci, završila je višu a zatim visoku školu a od jučer je zvanično i magistrica sestrinstva.
“Pored tog posla u urgentnoj medicini, bavim se i edukacijama, jedini sam instruktor Evropskog vijeća za reanimaciju u Bosne i Hercegovine, također i kurs direktor. Ljudi koji žele više da nauče o reanimaciji i spašavanju života, kome je potrebno to, pronađu me preko Udruženja hitnih urgentnih medicinskih treničara Zeničko-dobojskog kantona.”
Rad u urgentnoj medicini je sve osim rutine. Dinamičan, nepredvidiv svijet u kojem nijedan dan nije isti, a adrenalin neprestano pulsira ispod kože. U jednom trenutku mir, u drugom borba za nečiji život.
“Nikad ne znate kakav će vam slučaj doći, može se desiti da cijelu smjenu presjedite, a isto tako može se desiti da spasite nekoliko života. U Hitnoj pomoći se susrećete apsolutno sa svim, od rođenja pa do smrti. Mnogo sam učestvovala u porodima, zatim isto tako u tužnim nekim trenucima kada se približi kraj života. Najgore stvari su kada izgubi život neka mlađa osoba. Kada je neko stariji pa to očekujemo i nije toliko stresno, međutim, kada je mlađe osobe u saobraćajnoj nesreći, iznenadni neki slučajevi, to je jako, jako stresno,” kaže Čajdrić.
Među stotinama priča koje su se nizale kroz Selmin radni vijek, jedna se, nažalost, posebno urezala u srce.
“Meni od najtužnijih situacija je slučaj kada je jedan dječak od četiri godine se utopio tu u obližnjoj rijeci, deda ga je čuvao i na kraju to se isto tragično završilo, nismo uspjeli da spasimo tog dječaka i u Kantonalnoj bolnici Zenica nakon što smo prevezli dječaka i njegov deda koji ga je čuvao se objesio. Morala sam saopštiti toj ženi da joj se dijete utopilo, da joj se otac objesio i to mi je bio nekako najteži slučaj. A s druge strane, kada vi spasite nekom život, kada reanimacija bude uspješna, znači osoba dođe tu vam mrtva, maltene u službu i kada uspijete da je oživite, pa poslije dođe tu na nogama i donese vam tortu, to je stvarno predivan osjećaj i satisfakcija da i dalje nastavite s tim poslom, da pružate nesebično pomoć ljudima kojima je najpotrebnija. Svi mi imamo nakon svog radnog dana neki izduvni ventili, neka sportska aktivnost gdje izbacimo su tu neku negativnu energiju, putovanja, naravno žene shoppinguju i tako da nekako uspjemo balansirati taj stres.”
Govori kako postoje ljudi koji dođu samo da progovore. Da budu saslušani. Da čuju toplu riječ, osjete ljudsku bliskost i dobiju potvrdu da nisu sami. I kada iz ordinacije izađu sa suzama koje su postale osmijeh znate da ste učinili nešto veliko.
“Dosta pacijenta dođe kojima im možda nije potrebna stručna medicinska pomoć, često ljudi dođu samo da progovore sa nekim, da im kažete neku lijepu riječ, da ih utješite i onda oni idu u svoju kući sretni kao da se im ne znam kakav lijek dali.”
Pandemija COVID-19 bila je jedan od najvećih izazova savremenog zdravstva, zbog borbe protiv nepoznatog virusa i zbog potrebe za brzom organizacijom, prilagodbom i hladne glave usred straha i haosa. U tim trenucima, Čajdrić nije stajala po strani.
U Zenici je preuzela ključnu ulogu, kao vođa vakcinacije, osmislila je i napisala kompletan plan imunizacije za cijeli grad. Njena organizacija, stručnost i iskustvo iz hitne pomoći pokazali su se neprocjenjivim u kriznim trenucima kada je bilo potrebno djelovati brzo, tačno i odgovorno.
Za još dublji uvid u život, iskustva i inspirativnu priču Selme Čajdrić, pogledajte cijeli video intervju.