Bliski istok je tako ponovno postao poprište velikih geopolitičkih preokreta, a odnosi snaga u regiji su se nakon ovoga drastično promijenili.
Vladavina porodice al-Assad je srušena, nakon skoro 54 godine na vlasti u Siriji, nakon što su pobunjeničke snage tokom jutra osmog decembra osvojile glavni grad Damask.
Munjevita ofanziva
Građanski rat u Siriji je započeo prije 13. godina, 15. marta 2011. godine kao serija protesta nadahnutih arapskim proljećem, odnosno protestima opozicije koji su doveli do smjene vlasti u Tunisu, Libiji i Egiptu.Nastojanje sirijskih vlasti da proteste uguše uz pomoć vojske je dovelo do eskalacije nasilja, a grupa demonstranata se od ljeta 2011. godine naoružala i organizirala u Slobodnu sirijsku vojsku koja protiv vlade vodila gerilski rat.
Tako su u ovom krvavom ratu brojne strane zemlje, poput Irana, Rusije, Turske i Sjedinjenih Američkih Država, ili su se direktno uključile u sukob ili su pružile podršku jednoj ili drugoj frakciji.
Iran, Rusija i Hezbollah vojno podržavaju Arapsku Republiku Sirije i sirijske oružane snage, a Rusija izvodi zračne napade i druge vojne operacije od septembra 2015. godine.
Nakon svih dešavanja ostaje mnogo otvorenih pitanja u vezi sa Sirijom i njenom budučnošću.
Ko su pobjednici, a ko gubitnici nakon Asadova pada, hoćemo li očekivati novi val izbjeglica prema Evropi, ko će voditi ovu zemlju i šta će biti sa Bliskim istokom.
Na ova pitanja i mnoga druga za Bosnainfo portal govorio je vojnopolitički analitičar Hamza Višća koji je na početku razgovora iznio razloge zbog kojeg je sirijska armija kapitulirala za samo deset dana u krvavom ratu koji se vodio 13. godina.
“Desila su se tri momenta koje su opredijelile da dođe do takvog brzog pada. Prva se odnosi na Iran koji je pretrpio velike gubitke u sukobu sa Izraelom, odnosno prvenstveno direktnog sukoba Hezbolaha s Izraelom koji je saveznik Irana. Sada nakon svega Iran se preispituje kako je uspjelo doći do takve velike izdaje u kojoj su ubijeni iranski visoki dužnosnici i generali. Drugi momenat se odnosi na Rusiju i njenu procjenu da se ona više ne može angažovati na odbranu Assadovog sistema iz prostog razloga što priželjkuju da što prije krenu pregovori vezani za Ukrajinu i na kraju Rusija nema više sredstava za daljnji rat, jer su kako vidimo na kraju morali da posuđuju od Sjeverne Koreje deset hiljada vojnika i treći momenat se odnosi na „zamor materijala“ unutar Oružanih snaga Sirije s dosta nezadovoljstva, korupcije…, a i sami su procijenili da ih ne mogu podržati njihovi saveznici Rusija i Iran, kazao je Višća.
Ko su pobunjeničke snage koje su u munjevitoj ofanzivi protiv sirijske vlade za deset dana uspjeli srušiti Bashara al-Assada, čija porodica je vladala Sirijom više od 50 godina.
“Kada govorimo o pobunjenicima njima je zajedničko to da su bili protiv Assadovog sistema, dok u principu oni nemaju neki zajednički sadržilac. Jedni se bore za uspostavljanje Kurdske države, drugi se bore za uspostavljanje Islamske države, treći za autonomiju, a za sada najjača partija koja je iznijela ovaj prevrat čiji je lider, Abu Muhamed al-Džolani, vođa organizacije Hajat Tahrir al-Šam, bivši pripadnik ogranaka Al Kaide koji je pregovarao sa premijerom Sirije oko preuzimanja vlasti u toj državi. Ova partija je za decentralizaciju koja može voditi do raspada Sirije. Abu Muhameda i njegova organizaciju se još uvijek tretiraju kao terorističku, ali ako povuče potez koji bi podrazumijevao inkluzivnost svih strana koje žive u Siriji mislim da bi Zapad mogao da odustane od tretmana kojeg je do sada imao, kazao je Višća.
Odnosi snaga u regiji su se nakon ovoga drastično promijenili. Najveći gubitnici su Rusija, Iran i Hezbollah, sada već bivši saveznici Bashara al Assada, dok se smatra da je Recep Tayyip Erdoğan, dugogodišnji protivnik Assada, jedan je od najvećih pobjednika ovog sukoba.
Turska je kroz godine podržavala islamističke pobunjeničke skupine, a Assadov pad omogućuje joj daljnje ostvarenje strateških ciljeva. Izrael je također jedan od pobjednika, jer Assadov pad značajno slabi iranski uticaj u regiji. Bez Assada na vlasti, Iran gubi kopnenu rutu za opskrbu Hezbolaha, što dodatno otežava djelovanje libanonskog šijitskog pokreta.
“Iran će nakon ovoga preispitivati svoj odnos s Hezbolahom, ali ne način da odustaju od njih jer imaju i dalje zajedničkog neprijatelja Izrael. Iranu ostaju dalekometne rakete i mogućnost proizvodnje nuklearnog oružja. Dok sam mišljenja da će Rusija povući svoje vojnike iz Sirije i mislim da im se ne isplati biti umješan u ovo osim u političkom smislu da će oni poput velikih sila Kine, SAD i drugih koji imaju pravo veta u Vijeću sigurnosti glasati za mirnu transformaciju vlasti. Kada govorimo o stranama koje će profitirati iz ove situacije to je Turska. Mislim da će pokušati dogovoriti neku tampon zonu između njih i Sirije da bi tim zaštitili svoju teritoriju od Kurda. S druge strane imamo Kurde koji su podržani od Strane Amerike i Izraela iz prostog razloga da se sjevernim granicama Iraka i pograničnim prostorom uz Tursku i sjevernu granicu Sirije naprave vlast koja bi bila saveznik SAD i Izraela i stime bi se promijenio odnos snaga koji trenutno vlada na Bliskom istoku, kazao je Višća.
Ko će vladati Sirijom
Za to vrijeme Izrael iskorištava haotičnu situaciju u Siriji za napade na vojnu infrastrukturu susjedne zemlje. Prema Sirijskoj organizaciji za praćenje zaštite ljudskih prava (SOHR), Izrael je izveo oko 250 zračnih napada na Siriju od svrgavanja bivšeg predsjednika Bašara al-Asada.
Uništeni su najvažniji vojni objekti u Siriji”, uključujući istraživačke centre, skladišta oružja, brodove ratne mornarice, zračne luke i avione. Postavlja se pitanje do kojih granica Izrael smije ići.
“Ja ne vjerujem da će Izrael ići nešto duboko u teritoriju Sirije. Neki zvanični stav Izraela je kako oni žele da zauzmu dosadašnju tampon zonu koje su držale Ujedinjene nacije između Sirije i Izraela i sigurno nema sumnje da će oni pokušati dotući režim i njihove sve kapacitete u Siriji, tako da ne mogu biti zemlja preko koje će se moći vršiti bilo kakav transfer naoružanja koje bi moglo završiti u Libanonu u rukama Hezbolaha, kazao je Višća.
Puno pitanja još uvijek je neodgovoreno. Prije svega nije jasno ko će vladati zemljom u budućnosti i kakva ih sudbina čeka i šta će biti sa izbjeglicama.
“Trenutno se u svijet među analitičarima se pojavilo nekoliko teorija. Od toga da će Sirija biti demokratska republika, islamska republika, da će se raspasti ili da će krenuti u haos zbog nemogućnosti da se sadašnje pobunjeničke snage dogovore oko podjele zemlje. Ja lično vjerujem u svjetliju budućnost Sirije iz prostog razloga što SAD, a ni Bliski istok ne bi mogli da izdrže činjenicu da se Sirija raspadne, dok eventualni nastavak rata nema nekog velikog smisla, a vrijeme je i da Evropa odahne od sirijskih izbjeglica. Što se tiče izbjeglica, Libanon se susreće sa novim valom, obično je tu riječ o ljudima koji su bili dio državnog aparata predsjednika Asada. Ono što obečava jeste činjenica da zadnjih deset dana neke od ekstremističkih grupa među pobunjenicima nisu učinile ništa loše prema nacionalnim i religijskim manjinama, zaključio je Višća.