Ovim zakonom federalne vlasti će dobiti alat kojim će u okolnostima poremećaja na tržištu, ali i rastuće inflacije, intervenirati na tako što će moći odrediti najvišu razinu cijena, odrediti fiksnu cijenu, ali i vratiti cijene na prethodnu razinu. To je jedna od ključnih odredbi nacrta Zakona o kontroli cijena koji je Vlada uputila u parlamentarnu proceduru, a u čije je detalje uvid imao Večernji list.
Uprkos činjenici da smo dio slobodnog tržišta, što prepoznaje i Ustav Federacije BiH, iz Vlade navode kako slobodno tržište kao osnovno načelo ekonomskog sistema podrazumijeva da su ekonomske aktivnosti, poput proizvodnje, distribucije i razmjene dobara i usluga, prepuštene tržišnim mehanizmima i konkurenciji, uz minimalno upletanje države.
Razlozi za intervencije
Međutim, ističu i kako Ustav Federacije BiH također omogućuje da se intervenira na tržištu kako bi se osigurao javni interes, spriječile zloupotrebe tržišnog položaja i zaštitili potrošači, što znači da slobodno tržište nije apsolutno, već može biti regulirano u određenim situacijama radi očuvanja ekonomske i socijalne ravnoteže.
Pretpostavka intervencije na tržištu je određivanje grupe proizvoda, pa je tako definirano da Vlada Federacije, na prijedlog resornog Ministarstva, može propisati proizvode i usluge od interesa za Federaciju za koje se mogu utvrditi privremene mjere kontrole cijena. Na prijedlog Federalnog ministarstva energetike, rudarstva i industrije, a nakon prethodno pribavljenog mišljenja Ministarstva, Vlada može propisati privremene mjere kontrole cijena za veleprodajne cijene ugljena za termoelektrane i veleprodajne cijene prirodnog plina.
Vlada Federacije, na prijedlog Ministarstva, u skladu s nacrtom zakona, može propisati privremene mjere kontrole cijena ako nastanu ili mogu nastati značajniji poremećaji na tržištu, i to u slučaju proglašenja stana prirodne i druge nesreće, nestašice dobara nužnih za potrebe privrede i snabdijevanja stanovništva ako je, prema objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku, indeks potrošačkih cijena na malo veći od 5% (godišnja inflacija) te radi utvrđivanja prodajnih cijena proizvoda iz robnih rezervi, koji se koriste za intervenciju na tržištu.
Kao privremene mjere kontrole cijena može se za pojedine proizvode i usluge propisati određivanje najviše razine cijene, a tu je i mogućnost određivanja fiksne cijene, pri čemu privredeni subjekti ne mogu vršiti promet po višoj ili nižoj cijeni.
Također, bit će moguće i zadržavanje cijene na zatečenoj razini, vraćanje cijena na prethodnu razinu, davanje suglasnosti na cijene, odnosno tarife, utvrđivanje marži u trgovini, obavještavanje o promjeni cijena i marži, kao i obveza redovnog ili povremenog slanja podataka o cijenama i maržama.
Dio nacrta odnosi se i na obaveze trgovaca, pa je tako definirano da privredni subjekti ne smiju narušavati propise o konkurenciji te su zabranjeni sporazumi između privrednih subjekata, odnosno izričiti i prešutni dogovori, koji imaju za cilj sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje konkurencije na tržištu.
Privredni sbjekti dužni su, u skladu s posebnim propisima, na jasan, lako uočljiv i čitljiv način, istaknuti prodajnu cijenu na vidnom, a za potrošače dostupnom mjestu i pridržavati se istaknute cijene.
Privredna društva, druge pravne i fizičke osobe, navodi se, formiraju cijene proizvoda i usluga slobodno prema uvjetima tržišta, osim za proizvode i usluge za koje je posebnim propisom utvrđen drugačiji način formiranja cijena.
Sva ova rješenja mogu se poboljšati u tiku javne rasprave koja će, nema sumnje, biti burna s velikim učešćem građana.