Vijeće ministara BiH, umjesto da rješava ključne probleme građana, postalo je sinonim za raskoš na račun naroda. Podaci govore da su naši ministri godinama trošili javni novac na luksuzne automobile, reprezentacije, avionske karte u prvom razredu, i druge privilegije.
Milioni maraka iz džepova poreznih obveznika odlaze na njihove beneficije, dok prosječan građanin živi od minimalne plate ili penzije koja nije dostatna ni za osnovne potrebe.
Prikupljanje detaljnih podataka o troškovima ministara u Bosni i Hercegovini na službene automobile ukazuje na značajne izdatke institucija, često bez jasne koristi za građane. Prema izvještajima:
Ukupni troškovi vozila: Preko 15 miliona KM godišnje se troši na održavanje i korištenje više od 4.000 službenih vozila. Mnoge institucije imaju više vozila nego što je potrebno, uključujući ona visoke klase koja premašuju standarde ekonomičnosti.
Pojedinačne kupovine:Ministarstvo finansija, Ministarstvo pravde, i Ministarstvo odbrane među ostalima, trošili su po 130.000 KM na luksuzna vozila poput Audi A6, VW Touareg i BMW 520. Najskromnije je bilo Ministarstvo za ljudska prava, koje je kupilo vozilo od 103.000 KM
Transparentnost: Izvještaji revizora pokazuju da ne postoji jedinstveni sistem za praćenje upotrebe vozila. Novi pravilnici koji su trebali unaprijediti transparentnost zapravo su dodatno smanjili kontrolu korištenja vozila, omogućujući direktore institucija da samostalno odlučuju o pravilima, što često povećava troškove
Luksuzni automobili: 2 miliona KM godišnje.
Službena putovanja: 1.5 miliona KM godišnje, uključujući avionske karte u prvom razredu.
Reprezentacija: 800,000 KM godišnje za prijeme, ručkove i večere.
Troškovi savjetnika i stručnih timova: 1.2 miliona KM godišnje.
Naknade za rad u komisijama: 500,000 KM godišnje.
Ostale privilegije (stanarine, dodatne naknade): 700,000 KM godišnje.
Kao da to nije dovoljno, ministri su sebi osigurali i povećanje plata. U zemlji gdje su zdravstveni radnici, prosvjetari i policajci među najslabije plaćenima u regiji, naši ministri sramotno odlučuju da im njihov “težak” posao u klimatiziranim uredima nije dovoljno dobro plaćen.
Sramota!
Precizni pojedinačni iznosi za troškove svakog ministarstva ili ministra u Bosni i Hercegovini nisu javno dostupni zbog manjkavog sistema evidencije i transparentnosti u vezi sa službenim automobilima. Međutim, poznato je da institucije BiH ukupno troše oko 15 miliona KM godišnje na održavanje službenih vozila, dok su za nabavku novih automobila u posljednjih pet godina potrošene 34 miliona KM. Ovi podaci uključuju sve nivoe vlasti, ali ne razdvajaju pojedinačne ministre ili ministarstva zbog neadekvatnog sistema praćenja i evidencije vozila
Kako se usuđujete tražiti više, dok građani trpe siromaštvo i nepravdu? Kako vas nije stid, kada vidite redove pred javnim kuhinjama i mlade koji masovno napuštaju zemlju?
Gdje su rezultati vašeg rada? Koliko ste radnih mjesta otvorili? Koliko ste korupcijskih afera riješili? Koliko ste života poboljšali? Nažalost, odgovori na ova pitanja su poražavajući. Umjesto toga, svjedočimo vašoj nezasitnoj pohlepi.
Narod vas ne plaća da živite kao kraljevi, već da služite građanima koji vas biraju. Ako niste spremni na odgovornost, možda je vrijeme da se povučete. Bosna i Hercegovina zaslužuje bolje od ovoga cirkusa.
Ministri BiH moraju shvatiti da su na javnim funkcijama kako bi služili interesima naroda, a ne svojoj pohlepi. Trošenje javnog novca na luksuz i nepotrebne privilegije, dok građani jedva preživljavaju, ne samo da je nepošteno, već je i neodgovorno.
Iz dana u dan se sve više vidi vaš (ne) rad.
Neefikasnost i birokratizacija: Vijeće ministara BiH često je optuživano za sporu i neučinkovitu administraciju, što rezultira zastojevima u implementaciji projekata i usmjeravanju resursa. Ova sporost može povećati troškove i smanjiti efikasnost korištenja proračunskih sredstava.
Nedostatak transparentnosti: Jedan od ključnih problema je nedostatak transparentnosti u načinu na koji se sredstva dodjeljuju i troše. Javnost i stručnjaci često nemaju dovoljno informacija o kriterijima donošenja odluka ili o stvarnim korisnicima državnih sredstava. To otvara vrata potencijalnim zloupotrebama i korupciji.
Politički interesi vs. interes građana: Vijeće ministara često se suočava s optužbama da prioritizira političke interese i povlastice, umjesto da donosi odluke koje su u najboljem interesu građana. To može rezultirati raspodjelom sredstava koja nisu optimalno usmjerena prema projektima koji bi donijeli najveću društvenu korist.
Nerazmjerno financiranje i regionalna nejednakost: Postoji percepcija da su neka područja, posebno ona s politički moćnim liderima, povoljnije tretirana kad je riječ o alokaciji resursa. Ova pristranost može dodatno produbiti razlike među regijama, što doprinosi općem osjećaju nepravde i nezadovoljstva među građanima.
Nedovoljna kontrola i revizija: Iako postoje institucije za kontrolu i reviziju javnih sredstava, njihova stvarna moć i učinkovitost često se dovode u pitanje. Nedostatak neovisne kontrole može omogućiti neodgovorno trošenje i zloupotrebu proračunskih sredstava.
Ovisnost o vanjskoj pomoći: BiH značajno ovisi o međunarodnim donacijama i kreditima, što dodatno komplicira planiranje i održivost trošenja. Ovisnost o vanjskim izvorima može ograničiti samostalno donošenje odluka i osloniti se na uvjete koje postavljaju donatori ili kreditori, što ne uvijek ide u korist lokalnim potrebama.
U konačnici, da bi se postigla efikasnija i pravednija raspodjela sredstava, potrebno je jačanje transparentnosti, povećanje kontrole nad trošenjem, kao i izrada dugoročnih politika koje će se temeljiti na objektivnim potrebama, a ne na političkim kalkulacijama.
Povećanje plaća članovima Vijeća ministara – korak prema privilegijama ili nužnost?
Povećanje osnovice za obračun plata za članove Vijeća ministara BiH izaziva opravdane sumnje i zabrinutost u javnosti. Naime, premda je pravno prihvatljivo da se osnovica za obračun plate poveća na osnovu prosječne mjesečne neto plate u zemlji, pitanje je da li je u trenutnim ekonomskim okolnostima opravdano odlučivati na takav način.
Iako je povećanje osnovice za 31,50 KM (s 600 KM na 631,50 KM) u skladu sa Zakonom o plaćama i naknadama, koji predviđa ovu promjenu, važno je naglasiti da su građani Bosne i Hercegovine suočeni s brojnim ekonomskim izazovima, uključujući visoku stopu nezaposlenosti, nisku prosječnu platu i rastuće troškove života. U takvom kontekstu, odluka o povećanju plaća za članove Vijeća ministara može izgledati neosjetljivo i nepravedno prema običnim građanima koji se bore s financijskim teškoćama.
Ova odluka, iako legalna, šalje poruku da su prioriteti vlasti usmjereni na vlastite privilegije, a ne na rješavanje stvarnih problema koji pogađaju široke slojeve stanovništva. Umjesto da se razmotri racionalizacija i smanjenje troškova, uključujući plaće i privilegije državnih službenika, odluka o povećanju osnovice čini se kao korak u suprotnom smjeru, čime se dodatno povećava razlika između političkih elita i građana.
U konačnici, ovakve odluke dodatno potiču osjećaj nesigurnosti i nezadovoljstva među građanima, koji se često suočavaju s niskim plaćama i teškoćama u svakodnevnom životu. U periodu kada su potrebne reformske promjene i ulaganja u javne usluge i infrastrukturu, ovakvo povećanje plaća za članove Vijeća ministara moglo bi se smatrati politički nepovoljnom i netaktičnom odlukom.
Dosta je više! Prestanite trošiti javni novac na luksuz i nepotrebne troškove dok građani jedva preživljavaju. Smanjite broj vozila, ograničite cijene kupovine, i osigurajte potpunu transparentnost u korištenju javnih sredstava. Ovo nije vaš privatni budžet, nego novac građana, i dužni ste ga koristiti odgovorno i svrhovito.
Stop rasipanju! Ministri, vratite novac narodu!