Njegov čin imao je dalekosežne posljedice, ali njegov život i motivacija često su predmet različitih interpretacija.
Gavrilo Princip rođen je u selu Obljaj, u Bosni i Hercegovini, tada dijelu Austro-Ugarske monarhije. Bio je jedno od devetero djece u siromašnoj seljačkoj obitelji. Njegovo zdravlje bilo je krhko, a veći dio djetinjstva proveo je boreći se s tuberkulozom, što je utjecalo na njegov fizički razvoj.
Unatoč skromnim uvjetima, Princip je pokazivao intelektualnu znatiželju i želju za obrazovanjem. Pohađao je školu u Tuzli i Sarajevu, gdje je došao u dodir s revolucionarnim idejama i nacionalističkim pokretima koji su zagovarali ujedinjenje južnoslavenskih naroda i oslobođenje od austrougarske vlasti.
Politički angažman i Crna ruka
Početkom 20. stoljeća Bosna i Hercegovina bila je pod austrougarskom upravom, što je izazivalo nezadovoljstvo među dijelom stanovništva, posebice srpskim. Princip se pridružio nacionalističkim krugovima, a 1912. godine postao je član tajne organizacije Crna ruka, koja je imala za cilj borbu protiv austrougarske vlasti i stvaranje zajedničke države Južnih Slavena. Ova organizacija pružila mu je obuku i resurse za izvođenje atentata.
Atentat u Sarajevu
Dana 28. juna 1914., Princip je izvršio atentat na nadvojvodu Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju tokom njihove posjete Sarajevu. Prvi pokušaj atentata, koji je uključivao bacanje bombe, nije uspio, ali Princip je kasnije, gotovo slučajno, naišao na nadvojvodin automobil i iskoristio priliku.
S dva hitca iz pištolja ubio je Franju Ferdinanda i Sofiju. Ovaj događaj izazvao je lančanu reakciju diplomatskih i vojnih sukoba, što je dovelo do Prvog svjetskog rata.
Suđenje i zatvor
Princip je uhapšen odmah nakon atentata. Zbog svoje mladosti (imao je 19 godina) nije mogao biti osuđen na smrtnu kaznu prema austrougarskim zakonima. Umjesto toga, osuđen je na 20 godina zatvora.
Zatvoren je u Terezínu, u današnjoj Češkoj, gdje su uvjeti bili izuzetno teški. Njegovo zdravlje, već narušeno tuberkulozom, dodatno se pogoršalo, i umro je u zatvoru 28. aprila 1918., ne doživjevši kraj rata.