Uskrs je doista blagdan radosti i nade, i naravno nade u život vječni. Isus nam je pokazao kako se treba nositi sa životnim nevoljama, s križevima, patnjama. Kad čovjek nije samo čovjek koji gleda u grob, koji gleda u zemlju, nego nekad pogleda i u nebo i gleda u Boga koji mu je dao priliku da živi, da se raduje životu, tako i blagdanima koje evo slavimo kroz čitavu godinu – kazao je u razgovoru za Fenu povodom Uskrsa župnik župe sv. Ante Padovanskog – Žitače/Podhum fra Ivica Karatović.
Govoreći o blagdanskim uskršnjim običajima, fra Ivica kaže da svako područje ima svoje specifičnosti. To je nešto što ih je obilježavalo kao ljude koji su znali se radovati blagdanima. On kaže da se pazilo na odijevanje, priređivali se koncerti ili zabave ili organizirale neke druge radosti.
– Uglavnom je to ostalo uvriježeno u puku, ti darovi uz cvijeće i šarena jaja. Ta šarena jaja su simbolika nečega lijepoga, gdje se najviše djeca raduju. A i stariji obraduju svoju djecu tim umijećem, kako se šaraju, kako se kite, kako se aranžmani rade. Onda se obitelj okupi da se raduje tome blagdanu uskrsnuća Gospodinova i blagdanu života – podvukao je fra Ivica.
Župa Žitače/Podhum sada broji tek oko 45 župljana i to većinom starije populacije.
Župnik fra Ivica Karatović kaže da tu župu čine djedovi i bake te da je slična situacija općenito na području Neretvice. Ljudi su ostali tu jer vole svoje. I djeca koja su otišla diljem svijeta u čitavoj Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj rado žele doći i vidjeti svoj kraj, obići svoje stare i nemoćne da ih mogu malo ohrabriti, nečim obradovati, darivati.
– A onda, posebno, ovaj kraj je specifičan u ljepoti, pa ko ne bi znao voljeti tu ljepotu. Naravno, kad čovjek pođe u svijet ima stotinu ponuda. A kako sačuvati svoje dostojanstvo, svoje ono odakle si ponikao, da sačuvaš ono što ti je drago, lijepo, sveto, velika je to danas stvar, da ne kažemo umijeće. A evo, kažem, stari su tu, i mi se radujemo poslije mise, kad su blagdani, bilo što da slavimo. Tu se okupimo, malo se našalimo, popričamo, zapjevamo, nekako napravimo jednu razbibrigu – kaže fra Ivica.
Župa Žitače/Podhum nalazi se u području Neretvice, rječice koja se ulijeva u Jablaničko jezero. Iako je sama Neretvica nevelika, ipak je u oktobru prošle godine kad su bile poplave stradala i ova župa.
Govoreći o tom periodu, župnik fra Ivica Karatović ističe da je na početku postojao entuzijazam, došli su ljudi izvana, van Bosne i Hercegovine, oni su dosta radili volonterski.
– Dakle, bilo je ljudi iz Hrvatske, Slovenije, Crne Gore i naravno iz Bosne i Hercegovine. To je bilo nekih desetak, petnaest dana. Ljudi su se radovali da će šteta biti popravljena, da će koliko-toliko komunikacija biti uvezana od sela do sela po mostovima i nekim poveznicama. Na početku je bilo toliko nekog zanosa i elana, a onda kad su se ljudi u struci povukli, onda su ovdašnji ljudi ostali prepušteni sami sebi. Prošlo je vremena da bi se ljudi angažirali kako se snaći i kako krenuti dalje. Jer su i dalje klizišta aktivna, i dalje su prisutni potoci. Male vode, koje su bile tako mali potočići, preko noći su postale velike. Tako je porušeno dosta kuća, infrastruktura je komplet izmijenjena. Ljudi su čekali po dva, tri mjeseca i vodu i struju i komunikacijsku povezanost. A onda su mnogi nekako i klonuli duhom, bilo da su Hrvati ili Bošnjaci koji tu žive jer su prepušteni sebi – podvukao je fra Ivica.
On smatra da su čekajući ljudi gubili nadu. Ali vidi da se ipak situacija malo mijenja na bolje te da ljudi imaju osjećaj jedni za druge.
– Puno treba tu rada oko saniranja šteta kuća, treba ljude vratiti. Dakle, ljudi koji su ovdje živjeli, imali lijepe kuće, plastenike, voćnjake, a živjeli su od toga. I sada treba iz početka. Kako? A star si i nemoćan. Onda je to teško ako nemaš još podrške… – navodi fra Ivica.
Župnik Župe Žitače/Podhum podvlači da su ljudi iz tog kraja otišli dok se ne steknu uslovi za život. Smješteni su možda kod obitelji ili kod prijatelja ili u kontejnerima prema selu Parsovići.
– Tamo su postavili kontejnere gdje se ljudi mogu bar malo nekako s vremenom snaći. Ali predugo to traje. Jer ljudi su naučili da kad nisu kući da im je nelagodno. Kad nisu na svom. Nelagoda je tu i onda jedva čekaju da se počne raditi, da se dobiju sredstva. A najviše te ljude smaraju te papirologije, dozvole, puno toga, ko će biti, ko će raditi. Ljudi vole biti na svome, ali kako početi? Jedan početak iz početka – zaključuje u razgovoru za Fenu fra Ivica Karatović, govoreći o stanju u Župi Žitače/Podhum sedam mjeseci nakon poplava u oktobru 2024.