Mnogi filmovi vole da se poigravaju vremenskim linijama, pokrećući hronologiju ili muhenjajući redosluhed događaja. Međutim, kao i nekoliko filmova prije njega, “Memento” zaista pretvara narativnu montažu u specifičan umjetnički poduhvat, koji počinje ne samo na kraju, već se također igra, scenu po scenu, u obrnutom smjeru.
Da stvari budu dodatno zakomplikovane, postoje dvije priče: prva je u boji, pomiče se unazad po sceni (u početku potpuno obrnuto da prikaže jedini nepovezani završni snimak); druga je crno-bijela i odvija se po redu. Zaključkom će se susresti dvije priče, a crno-bijelo će se pretvoriti u boju. Ove zbunjujuće razmjene također su obilježene s nekoliko ključnih flešbekova i vizija.
Kao drugi dugometražni film režisera Christophera Nolana, “Memento” je dobio nominacije za Oskara za montažu i scenarij, iako je nakon prvobitnog izdanja bio relativno nejasan. Nolanov uspjeh s narednim filmovima (posebno trilogijom Batmana) natjerao je publiku da ponovno pogleda ovo rano remek djelo pripovijedanja i stila.
Leonard (Guy Pearce) ima rijetko oštećenje mozga uzrokovano udarcem u glavu. On pripovijeda, na neonoiristički način, opisujući simptome i uzrok: nije amnezija, ali je slična; sjeća se ko je, i svega što je dovelo do napada na njegovu ženu (kada je zadobio povredu pokušavajući da je odbrani), ali ništa više od toga. Da bi održao svoj život podesnim, ima strogu disciplinu, navike i rutinu, te pravi mnogo bilješki i fotografija. On takođe ima tetovaže preko tijela, koje detaljno opisuju činjenice o čovjeku koji je silovao i ubio njegovu ženu.
Ostale recenzije:
Njegova jedina svrha u životu sada je osveta; ali čak i ako je dobije, neće dugo pamtiti zadovoljstvo. Za razliku od Sammyja Jankisa (Stephen Tobolowsky), čovjeka sa sličnim stanjem, ima sistem da se nosi. Leonard je ranije radio kao istražitelj osiguranja, odgovoran za otkrivanje prevara, a Sammy mu je bio najteži izazov. Nakon saobraćajne nesreće, Sammy na sličan način nije mogao stvoriti nova sjećanja, ali Leonard je bio sumnjičav prema čovjekovom ponašanju. Svojim istraživanjem otkrio je da bi Sammy trebao biti sklon uslovljavanju – da uči instinktom – ali nije u stanju to dokazati.
Leonardova naracija postavlja priču o njegovoj nevolji, a odvija se preko telefona, s nekim nepoznatim (ovo je crno-bijeli dio priče). U međuvremenu (u boji), on traži ubicu svoje žene, prikupljajući tragove uz pomoć Natalie (Carrie-Anne Moss), žene koja bi trebala biti saosjećajna, i Teddyja (Joe Pantoliano), takozvanog prijatelja koji se stalno pojavljuje u pogodno vrijeme. Leonard s vremena na vrijeme zna da ga razni poznanici koriste za vlastita sredstva, ali mu je teško da razjasni činjenice.
Mnogi događaji su potpuna iznenađenja, misterije na kojima i publika i likovi moraju spontano raditi da bi ih riješili. Nekoliko sekvenci počinje iznenadnom akcijom, poput jurnjave, koju Leonard mora objasniti gledaocu da otkrije zašto se nalazi u takvoj nevolji. Svaka uloga ima skrivene motive, dok Nolan također dodaje varljive slike i vizuelne naznake. Baš kao što se sjećanja mogu izobličiti, utjecati i podmetnuti, on manipulira publikom, tako da je predviđanje sljedećeg trenutka potpuno nemoguće.
“Memento” je prvorazredni triler koji koristi zapanjujuće jedinstveno pripovijedanje i pametnu misteriju ubistva kako bi prikazao film na način koji nije do sada vidjela mejnstrim publika. Iako sama radnja nije strašno složena, montaža je toliko labirintna da je gotovo sigurno potrebno višestruko gledanje.
Dobra vijest je da nikad nije dosadno, da je dobrog tempa i da se svaki put otkrivaju očaravajući mali detalji. Mnogi trenuci uključuju preklapajuće dijelove koji također pomažu da se mentalno organiziraju preuređeni segmenti. Možda će zbuniti neke gledaoce (možda je to dio poente), ali njegova jedinstvena naracija i stručni karakterni glumci čine ga jednim od najzanimljivijih, najinventivnijih i najinteligentnijih kinematografskih eksperimenata ikada provedenih.