Film iz 1979. prati vodiča, poznatog pod nadimkom Stalker, koji zarađuje za život ilegalno prateći ljude kroz zabranjeno područje poznato kao Zona, u kojem ništa nije onako kako se čini. Naime, ondje se mogu ispuniti najdublje želje. Sovjetski naučno-fantastični umjetnički film je refleksija na religiju i savremena politička pitanja, a neki smatraju da je predvidio nuklearnu katastrofu u Černobilu 1986., koja je dovela do formiranja zone isključenja oko Pripjata u Ukrajini.
Film ima savršenih 100 posto na Rotten Tomatoesu i 8.1 od 10 na IMDB-u, a kritičari su ga opisali “turobnim, čarobnim i zapanjujuće lijepim”. Ipak, iako je hvaljen kao jedan od najboljih filmova svih vremena, Stalker je najpoznatiji po svojoj tragičnoj priči.
Film se trebao snimati u Tadžikistanu
Naime, zemljotres je prisilio režisera Andreja Tarkovskog da odustane od svojih planova za snimanje u Tadžikistanu, pa se set preselio u napuštenu hidroelektranu u Estoniji, gdje su snimili minimalističkiju verziju scenarija. Međutim, uslijed kontaminacije iz hemijske tvornice smještene blizu seta, umrli su Tarkovski, njegova supruga Larisa i glumac Anatolij Solženjicin.
“Snimali smo blizu Tallinna, u području oko rijeke Jägala s napola funkcionalnom hidroelektranom”, ispričao je direktor zvuka Vladimir Sharun 2001. godine.
“Uz rijeku je bila hemijska tvornica iz koje su se nizvodno, prema nama, izlijevale otrovne tekućine. Postoji čak i kadar u Stalkeru kada pada snijeg, a bijela pjena pluta niz rijeku. To je zapravo bio neki užasni otrov”, prisjetio se Sharun, koji vjeruje da je smrt nekoliko članova ekipe posljedica toksičnog okruženja u kojem je film sniman.
“Mnoge žene iz ekipe imale su alergijske reakcije na licu. Tarkovski je umro od raka desnog bronha. I Anatolij Solženjicin također. Da je sve to povezano s lokacijom snimanja Stalkera, postalo mi je jasno kada je Larisa Tarkovski umrla od iste bolesti u Parizu”, dodao je.
Stalker je i danas na glasu kao jedan od najljepših sovjetskih filmova ikad snimljenih, ali i dalje je otvoreno pitanje je li Tarkovski bio svjestan rizika kojima je izložio ekipu i odlučio ih ignorirati kako bi napravio remek-djelo.