Ekonomija

Faruk Hadžić: Vrlo izvjesno da će i cijena električne energije biti povećana

Faruk Hadžić, ekonomski analitičar napisao je tekst o cijenama i novom udaru na džepove građana. Sezona grijanja bi trebala uskoro početi, a novih informacija od Toplana nemamo, u svakom slučaju bilo bi dobro da građani imaju alternativu, jer na vlast se ne smijemo oslanjati.

FOTO: FARUK HADŽIĆ/ FACEBOOK
FOTO: FARUK HADŽIĆ/ FACEBOOK

Šta poručuje Hadžić, pročitajte u njegovom tekstu koji prenosimo u cijelosti:

“Ljetni i topli dani završavaju, kako oni kalendarski, tako i oni koji se tiču naših svakodnevnih života. Ako sam u ovoj godini uradio nešto potencijalno korisno to je da svojim razmišljanjima, idejama i konkretnim prijedlozima upozorim na ono šta nas čeka. Čak i oni koji argumentirana upozorenja smatraju dosadnim ili „širenjem negativnosti i unošenjem defetizma u život napaćenog naroda“, čak i oni u čijem je interesu održavanje trenutnog stanja bez napretka – svjesni su šta dolazi.

Sjećate li se tekstova o povećanju kamatnih stopa, nepravednim porezima i promašenim raspodjelama, stezanju kaiša, rekordnom budžetu i rekordnom siromaštvu, zaustavljanju inflacijske spirale, Basne o cvrčku i mravima ili Otvorenog Balkana i zatvorene Bosne i Hercegovine? Svaki od ovih tekstova je ukazivao je na ono što nam se sprema, čineći dio cjeline a to je da zima dolazi i da će biti teška.

Sada vremena gotovo više da i nema i bit će onako kako smo se spremili za zimu. Inflacija je nastavila da raste, dostižući rekordni nivo od blizu 17% na mjesečnom nivou u usporedbi sa prethodnom godinom, što je najviše u regionu. U posljednje vrijeme je došlo do značajnijeg rasta cijene mlijeka i mliječnih proizvoda. Danas su cijene i najjeftinije litre mlijeka blizu dvije marke, a cijene će i dalje rasti. Mislim da imamo pogrešno shvatanje šta je inflacija i kako će ona na kraju završiti.

Rast cijena i plata se može objasniti kao utrka. Kada imamo godišnji rast cijena od par procenata i kada za isti ili malo veći nivo rastu plate, onda nemamo problem, jer rast plata kompenzuje rast cijena. Problem nastaje u drugoj fazi kada dolazi do velikog rasta cijena, kao što je sada slučaj. Inflacija “istrčava” puno brže i ostavlja rast plata iza sebe. Plate su inače tromi trkač. Za našu platu sada ne možemo više isto kupiti kao prije i zbog toga se standard života smanjuje. Zbog toga je bitno “obuzdati” inflaciju vanjskim uticajem, poput suca na ovoj utrci, koji će usporavati inflaciju sve dok drugi trkač – plata ne sustigne prvog. Ovaj sudac je rast kamatnih stopa. U zadnjoj fazi, ne dolazi do pada cijena, tj. trkač zvani inflacija ne ide unatrag, već pušta da se plate dovoljno povećaju da za novi nivo plata možemo kupiti isto ili približno kao prije rasta. Da ne bi bilo zabune, cijene pojedinih proizvoda će se mijenjati, poput goriva ili nekih prehrambenih proizvoda, ali generalni nivo cijena se neće značajnije mijenjati naniže i zadržat će se na sadašnjem nivou. Razmislite i sami da li su se vratile cijene hljeba i peciva i koliko ste plaćali neke proizvode prije par godina, a koliko sada.

Tu sada dolazi aspekt rasta plata, koji je značajno izostao. Preduzeća koja žele povećati plate, teško da to mogu značajnije uraditi bez da povećaju cijene svojih proizvoda i usluga, ili smanje profit vlasnika. O idejama kako se minimalne plate mogu povećati, više sam puta pisao, ali ključ je u smanjenju onih poreza kojima se oporezuje naš rad. Mi zaradimo bruto platu, ali do države je da odredi koji će dio te plate zadržati za sebe. Zato je sada veoma bitno da se država odrekne dijela onoga što je prikupila kroz ekstra rast poreza i da vrati radnicima, građanima i preduzećima i tako uspori inflacijski rast i smanji udar i pritisak tokom zime, koja će biti vrlo teška.

Prvi udar na naše građane će biti značajniji rast cijene energenata. Cijena prirodnog gasa je za godinu povećana gotovo 100%, gdje će dodatni rast cijene ovog energenta biti, ironično, nakon izbora i kada napravimo odluke. Vrlo izvjesno da će i cijena električne energije biti povećana za oko 20%, što će račune za grijanje učiniti još većim. S obzirom da nije došlo do rasta plata ili nedovoljnog rasta, građani će se naći pred izborom šta platiti – račune ili hranu. O kakvom rastu cijene energenata svjedočimo najbolje se može vidjeti na primjeru cijene peleta, koji se danas prodaje duplo skuplje nego prošle godine. Tona peleta se prošle godine mogla kupiti i za oko 350 maraka, danas je već preko 750 maraka uz najavu da će otići i preko 1.000 maraka ako se ne produži zabrana izvoza peleta iz Bosne i Hercegovine. Kada je u pitanju ova tema, naše vlasti su se relativno brzo dogovorile da zabrane izvoz peleta, nadajući se da će time doći do pada cijene ovog proizvoda. Pozadina priče jeste da je do drastičnog rasta došlo zbog inostrane potražnje. Spremajući se za zimu Evropa je kupovala sve što je mogla naći i što je dostupno, uključujući i pelet iz naše države, ne pitajući za cijenu. Krajnji rezultat je i šteta za naše građane koji duplo više moraju izdvojiti za ovaj energent.

Zabrana je u konačnici napravila možda više štete nego koristi, jer donosioci odluka nisu razmišljali da su proizvođači i trgovci, zbog drastično veće cijene imali i ekstra profite, čime su mogli „preživjeti“ period zabrane i čekati da se zabrana ukine kako bi plasirali opet svoje nalagerovane proizvode. Domaće tržište ne da nije dobilo nižu, već je dobilo i višu cijenu, ali ostaje pitanje kvaliteta ovog proizvoda uslijed produženog izlaganja različitim vremenskim prilikama. Ono što može biti rješenje je „dogovor“ kojim će se zabrana izvoza ukinuti, ali pod uslovom da se na domaćem tržištu cijena spusti na normalan nivo od recimo 400 ili 450 maraka po toni, a da se ostatak izvozi po tržišnim cijenama. Time bi se riješio problem izvoza i problem dovoljnih količina peleta za domaće tržište po prihvatljivijim cijenama nego što su sada i pomoglo naravno građanima da se smanji inflacijski udar.

Cijene hrane će također rasti, a ono što može biti problematično jeste dostupnost žitarica. Naime, nedavno je održan samit lidera zemalja Otvorenog Balkana, a ispod radara je prošla vijest da su zemlje članice saglasne da ako jedna država donese odluku o zabrani izvoza nekog proizvoda, to se ne odnosi na druge države članice Otvorenog Balkana. Da pojasnim. Bosna i Hercegovina je u najvećoj mjeri ovisna o uvozu žitarica iz Srbije (inače, uvozimo preko 80% hrane). Šta će se desiti i koga će pogoditi moguća odluka da se zabrani izvoz žitarica iz Srbije tokom zimskog perioda? Pod žitaricama se ne misli samo na pšenicu, već i na stočnu hranu, od koje zavisi kompletna industrija peradarstva u našoj državi. Sjećate li se cijena piletine prije nekoliko mjeseci? To je upravo zbog zabrane izvoza stočne hrane u našu državu.

Međutim, ono što najviše brine, pored rasta cijene energenata i hrane, jeste drastičan rast kamatnih stopa do kojeg će doći u januaru. Kada uzimate kredit od banke, imate mogućnost da birate fiksnu ili varijabilnu kamatnu stopu. Varijabilna kamatna stopa se u većini slučajeva dogovara na dugoročnije kredite, obično na rok 10 i više godina, iako naravno nema pravila. Varijabilna kamatna stopa znači da se ova stopa određuje na osnovu fiksnog dijela kamatne stope i varijabilnog kretanja šestomjesečnog Euribora. Kretanje ovog varijabilnog dijela i jeste problem. Negdje do početka godine, vrijednost Euribora je bila -0,5%, što je značilo da ako ste sa bankom dogovorili kredit od 100.0000 KM na deset godina, kamatna stopa bi vam iznosila 2,4% (fiksni dio) + Euribor (-0,5%), što je ukupno 1,9%. Na ovaj iznos ste plaćali ukupno oko 10.000 KM kamata.

Sada, kada centralne banke dižu kamatne stope kako bi obuzdali inflaciju, mijenja se i Euribor. U ugovorima su obično definisane vrijednosti šestomjesečnog Euribora, tako da se usklađivanje i promjena nivoa kamatnih stopa dešava dva puta godišnje. Prvo usklađivanje je bilo u julu ove godine, kada je Euribor porastao sa -0,5% na oko 0,2%, što je povećalo kamatnu stopu sa 1,9% na 2,6%, značajno podižući dio koji se mora vratiti banci. Podatak od prije dva dana jeste da je Euribor već na nivou od 1,67% i raste po dnevnoj stopi od 0,02% do 0,05%. Ako se ovaj trend nastavi, Euribor će dostići do kraja godine visinu od minimalno 3%. Naredno usklađivanje kamatnih stopa će biti krajem godine i stupa na snagu od januara kod većine banaka. Na našem primjeru, gdje je prvo kamatna stopa iznosila 1,9%, pa 2,6%, sada će iznositi minimalno 5,4% što je gotovo tri puta povećanje iznosa kamatnih stopa. Na kraju, prevedeno na naš primjer, ako ste plaćali 10.000 KM kamata, sada ćete plaćati 30.000 KM kamata. Postoji naravno mogućnost da banke izađu u susret i izvrše reprogram kredita iz varijabilne u fiksnu kamatnu stopu, ali ostaje nejasno, koji će sada biti nivo fiksne kamatne stope.

Kako god na kraju završilo, građani će imati vrlo tešku i neizvjesnu zimu. Prvo nas čeka rast cijene energenata i hrane, a onda novogodišnja čestitka rasta kamatnih stopa, koja će dovesti u još teži položaj građane. Šta nam je činiti? Struka je u toku ove i prošle godine dala veliki broj savjeta, prijedloga i ideja šta uraditi na vrijeme. „Budžetske patriote“, partijski „stručnjaci“ i botovi su svaku progresivnu ideju dočekali na nož jer su očito drugi planovi bili u njihovom interesu i na rasporedu. Uskoro će bosanske zime zazimiti, a umjesto razglednica iz toplih krajeva stići će nam računi za sav nemar i nerad političara na vlasti. Kao i uvijek, kompletan ceh plaćamo svi mi, građani, a ne oni”, napisao je Faruk Hadžić.

Prihvati notifikacije