Govorio je o tome kako voli svirati ljudima koji slušaju a ne đuskaju uz muziku, ljudima koji znaju uživati u lijepoj pjesmi protkanoj našim izvornim stvaralaštvom, te o tome kako nije on od onih koji bi nastupali po diskotekama i sličnim prostorima u kojima se više pamti kad pjevačica na stage izađe sa što manje odjeće na sebi, vrcka svojom stražnjicom i pokazuje međunožje.
Sudbina se poigrala sa njim. Nije dočekao da svoj posljednji razgovor za medije pročita.
Naime, u ponedeljak, 5. maja ove godine, u 69 godini svog života, napustio nas je ovaj vrsni umjetnik koji je svojim glasom i muziiranjem na harmonici unosio radost u mnoga srca. Njegova dženaza i ukop obavljena je 6. maja na mezarju Bare u Vijesolićima kod Breze.
Na dan smrti trebao je sa svojim kolegama muzičarima Halidom i Džemom ići na jednu od brojnih svirki. Prije nego što su u n jegov dom stigle njegove kolege da popiju kafu pred polazak na dogovoreni nastup, na stolu je ostavio svoju harmoniku i otišao da malo prošeta. Prijetelji su stigli u dogovoreno vrijeme. Međutim, bilo im jer čudno što se on ne vraća iz šetnje te su ga počeli tražiti. Nedaleko od njegove kuće našli su ga. Međutim, on nije bio živ. Tiho, kako je inače i živio, otišao je na bolji svijet.
Inače, iza sebe je ima više snimljena albuma sa pjesmama koje je sam stvarao, kako voli reći, “u kafanama punim dima”. Iako daleko od sjedišta medijskih kuća nije mogao reći da njegov rad nije izaziva pozornostjavnosti. Na mnogim lokalnim radio stanicama, ali i po društvenim mrežama, vrtile su se i vrte njegove pjesme “Munta-opasna igra”, “Mladost Bosne rasula se svijetom”, “Ne donosi cvijeće”, “Prijatelji moji”, “Ovu pjesmu ona čuti neće”… i druge.
Kažu da nije bilo veselja bez njegove harmonike tako da su se mnoge svadbe i drugi ispraćajiplanirali prema kalendaru njegovih svirki.