Moderni svijet u kojem živimo i u kojem je većini ljudske populacije, pogotovo mlađim generacijama, jedna od glavnih preokupacija postao internet, odavno nije bio nesigurniji i opasniji za samog čovjeka, njegove lične podatke u mobitelu i na računaru, za njegov posao, račun u banci i sve drugo što se može napasti preko mreže.
Koliko smo sigurni na internetu i kako da zaštitimo sebe i našu djecu upada raznih hakera, virusa, malwera, sumnjivih stranica, pa i vještačke inteligencije pitali smo eksperta za cyber sigurnost, profesora na Fakultetu elektrotehničkih nauka UNSA, dr. Sašu Mrdovića.
Prije svega zanimalo nas je njegovo mišljenje o tome koliko smo obrazovani kao nacija kada je u pitanju korištenje interneta, zaštita od opasnosti koje dolaze s mreže i slično.
– Moj utisak je da mi nismo nešto gori nego prosjek u svijetu. Može se reći da su mlađi tu u maloj prednosti, malo su posvećeniji prema toj zaštiti podataka, bliži su tehnologiji generalno, za razliku od ovih malo starijih. Ali su stariji zbog godina i iskustva oprezniji, aže naš sagovornik.
Na vrijeme upozoriti učenike
Mrdović se slaže s konstantacijom da bi mladi već u ranoj fazi školovanja kada se prvi put susreću s informatikom kao predmetom, trebali biti što vše obaviješteni i upozoreni na sve oko ponašanja na internetu i njihove sigurnosti na istom.
– Prilikom uvođenja učenika u svijet informatike odnosno tokom uvođenja tih predmeta u nastavu mislim da bi svi učenici trebali prije svega biti upoznati sa potencijalnim opasnostima. Treba im predstaviti naravno prije svega dobre strane jer internet ima puno više dobrih strana od loših. Ali prije svega učenici bi trebali da dobiju oblik obrazovanja koji je više društvene prirode nego tehničke. Jer ukoliko dijete nije svjesno da informaciju koju podijeli na internetu zapravo dijeli sa cijelim svijetom, onda može nastati problem, kaže Mrdović.
– Uzet ću za primjer jednog čovjeka koji je u oblasti sigurnosti poznat lik, a koji je svojoj djeci jednom prilikom rekao da internet koriste isključivu u dnevnom boravku. Djeca su rekla „kako to, pa tu nemamo privatnost?“ on im je rekao: „da li ste svjesni da to što radite tamo je kao da radite u dnevnoj sobi pred svima!?“. Mislim da je važnije da radimo na obrazovanju djece. Moramo učiti djecu da dijeljenje informacija nije dobro. Jer, pogotovo ono što podijelimo i ostavimo na internetu, može da ostane godinama ili vječno. Sutra kad odrastemo i i budemo tražili posao neko će možda da nas istraži na internetu i pronađe neki sporan sadržaj poput kontroverznih objava koje smo kao mladi postavljali ne razmišljajući o posljedicama, zatim fotografija, video sadržaja i slično…
Upitali smo profesora koliko se može vjerovati internet gigantima poput Googlea, Facebooka i drugih, gdje vrlo često ostavljamo svoje podatke ako želimo da kreiramo, primjera radi, svoj gmail račun ili svoj profil.
– Moje iskustvo mi kaže da te velike kompanije poput npr. Googlea i Facebooka, sve usluge koje nam daju, daju ih besplatno. Na neki način oni to moraju naplatiti. A to mogu raditi na način da, ne možda bukvalno prodaju naše podatke, ali ih mogu učiniti dostupnim onima koji šalju reklame. Moj savjet je – nemojte davati više podataka nego što je potrebno, smatra naš ekspert.
Redovno ažurirajte uređaje
Na pitanje šta bi savjetovao ljudima na koji način da se zaštite od raznih „upada“ sa interneta, od virusa, hakera, pa do phishing poruka koje su u posljednje vrijeem preplaviel mreže, odgovorio je:
– Prije svega trebaju paziti šta dijele na internetu. Ako idem nešto da kupim treba da pazim kome ostavljam podatke i da li mogu vjerovati toj i toj stranici. Druga stvar je što treba redovno ažurirati svoje uređaje, od operativnih sistema telefona i računara pa do drugih uređaja gdje možemo imati podatke i aplikacije koje koristimo na internetu. Svakako je dobro imati antivirus. Za sve ostalo što se nudi na internetu, a što se ne tiče ažuriranja, treba reći NE. Osim ažuriranja telefona sve ostalo što sami niste pokrenuli, na to treba reći NE! I naravno promijeniti s vremena na vrijeme lozinku na određenim aplikacijama kao i ne koristiti istu lozinku na više mjesta. Lozinka bolje da je duža da veže nekoliko riječi i brojeva.
– Skrenuo bih pažnju tu na password manager, koji je dodat na pregledniku koji koristimo, a koji pamti i generiše lozinke koje imamo. Ko može i u umije da ga iskoristi, to bih preporučio. To je nešto što vam može olakšati da imate različitu i dobru lozinku na različitim lokacijama, zaključio je Saša Mrdović za Bosnainfo..