Vllasi je tokom godina ostao dosljedan zagovornik dijaloga, mira i evropske perspektive za cijeli region.
Njegov današnji angažman uključuje komentarisanje političkih i društvenih tema na Balkanu, s posebnim fokusom na odnose Kosova, Srbije i Bosne i Hercegovine. U javnom diskursu poznat je po artikuliranim analizama i direktnom stilu komunikacije.
Bosnainfo: Rekli ste da pažljivo pratite situaciju u Bosni i Hercegovini. Smatrate li da postoji ozbiljna prijetnja od destabilizacije zemlje uslijed poteza lidera Republike Srpske?
– Prvi i osnovni problem Bosne i Hercegovine je to što ona ne može funkcionirati kao normalna država. To predstavlja i prvu prijetnju za njenoj destabilizaciju. Naime, ustrojstvo s dva entiteta se zloupotrebljava od strane čelnika manjeg entiteta, Republike Srpske. Ako nešto ne funkcioniše već 30 godina, to jasno ukazuje da bi se nešto moralo promijeniti. Promjena je moguća jedino posredstvom onih koji su Bosnu uredili prema “Daytonskom sporazumu”. Uvjeren sam da ni mnogima u RS ovakva blokirana Bosna, koja je u “ludačkoj košulji”, nije prihvatljiva. Ipak, Bosna se ne može razgraditi, niti se njen dio može pripojiti drugoj državi, poput Srbije. Ne bih volio dijeliti lekcije, ali ponekad vas neko izvana vidi jasnije nego što vi sami možete vidjeti iznutra, posebno prijatelji, a ja sam dugogodišnji prijatelj Bosne. Demokratski uređena Bosna i Hercegovina, kao država slobodnih građana prema evropskim standardima, svakako podrazumijeva i nacionalnu ravnopravnost te odgovarajuću zastupljenost u strukturama vlasti. Oni koji već dugo nastoje odcijepiti polovinu Bosne kako bi živjeli u jednoj srpskoj državi, neka se priključe Srbiji. “Srpski svet”, odnosno “Velika Srbija”, je neostvariv i opasan mit, kako za sve u regiji, tako i za Srbe. Bosna i Hercegovina ima potrebu za novim, snažnim, višenacionalnim političkim pokretom koji će okupiti sve one koji je smatraju svojom državom. To bi zapravo bio građanski demokratski pokret Bosne i Hercegovine. Nažalost, pokazalo se da SDP to nije.
Bosnainfo: Šta mislite, zašto Bosna i Hercegovina još uvijek nije priznala Kosovo?
– Šteta je što Kosovo i Bosna i Hercegovina još uvijek nemaju međusobno priznanje i diplomatske odnose, jer bi to bilo od velike obostrane koristi. Znam da bi većina građana Bosne i Hercegovine, kao i zvanično Sarajevo, voljeli da imamo normalne odnose i međusobno priznanje. Međutim, unutrašnji odnosi u Bosni i Hercegovini su takvi da se za to pitanje mora pitati Milorada Dodika. Sa svim drugim državama u regiji koje su nastale nakon raspada bivše Jugoslavije, Kosovo ima normalne odnose i međusobno priznanje. Osim sa Srbijom, koja je postigla dogovor sa Kosovom o prelasku granice uz lične karte u oba pravca. A eto, čelnici Republike Srpske po pitanju Kosova žele da budu “veći Srbi” od same Srbije.
Bosnainfo: Ocijenite trenutnu političku situaciju na Kosovu, posebno u kontekstu tenzija sa Srbijom.
– Situacija na Kosovu je stabilna, bez većih tenzija. Srbija se teško miri s činjenicom da je Kosovo nezavisna država, te povremeno putem različitih grupa i pojedinaca podstiče i podržava subverzivne aktivnosti, uključujući i terorističke. Na taj način nastoji se stvoriti dojam u široj javnosti da je Kosovo nestabilna, nesigurna i nefunkcionalna država. Međutim, kosovska vlast i sigurnosni sistem uspješno se nose s tim izazovima, te je stanje uglavnom regularno. Možda bismo mogli reći da je trenutno stabilnije nego što smo to, na primjer, svjedoci u Srbiji u posljednjim mjesecima.
Bosnainfo: Možete li povući paralelu između položaja Republike Srpske u Bosni i Hercegovini i Kosova? Koje su ključne razlike i sličnosti?
– Zaista mi je čudno kada čujem takve usporedbe. Nema nikakvih sličnosti između Kosova i Republike Srpske. Kosovo je u bivšoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji imalo status konstitutivnog elementa Federacije, koji je silom gažen od strane Miloševićevog režima 1989. godine. To je zapravo bio početak procesa raspada Jugoslavije. Kada Jugoslavije više nije bilo, sve njene federalne jedinice postale su nezavisne države, uključujući i Kosovo, iako nešto kasnije od drugih, ali prije nego što je Crna Gora stekla svoju samostalnost.
Bosnainfo: Smatrate li da postoji realna opasnost od eskalacije sukoba između Srbije i Kosova?
– Ne postoji takva opasnost, jer bi to bilo štetno za obje strane, bez ikakve koristi. Kosovo želi normalne međususedske odnose. Srbija ne smije napasti Kosovo, a niti ima razloga za to. Kosovo danas nije ono što je bilo prije 1999. godine. Tada su gerilske grupe pružale otpor Miloševićevom režimu, dok danas Kosovo ima svoju vojsku, dobro opremljenu za odbranu, kao i policiju i resurse. Najvažnije je to što na Kosovu postoji kontingent NATO-a u okviru misije KFOR. Napad Srbije na Kosovo značio bi rat sa NATO snagama. Aleksandar Vučić, niti bilo ko u Srbiji, nije više toliko nepromišljen. S druge strane, Kosovo nema nikakvu namjeru napasti Srbiju. Odnosi između Kosova i Srbije su kao oni između loših susjeda koji su imali tešku svađu, a još uvijek nisu pomireni i svaki gleda svoja posla. Nadam se da ćemo se jednog dana pomiriti na obostranu korist.
Bosnainfo: Kakvu ulogu u očuvanju mira na Kosovu ima međunarodna zajednica, posebno EU i SAD?
– EU i SAD su 1999. godine odigrale ključnu ulogu u oslobođenju Kosova od Srbije. Nama je žao zbog svega što je Bosna pretrpjela i propatila tokom rata, ali budući da su se EU i SAD obrukale dopuštajući da rat u vašoj zemlji traje tako dugo i bude toliko strašan, nisu željeli dozvoliti da se takva, ili možda još teža situacija, ponovi na Kosovu. Zbog toga je NATO intervenisao u proljeće 1999. godine. Od tada, Kosovo je slobodno. SAD i EU imaju ključnu ulogu u očuvanju mira. Trenutno je na Kosovu prisutan NATO, a kada ga više ne bude, Kosovo će biti u NATO savezu. No, bez zaštite, nećemo biti sigurni.
Bosnainfo: Šta međunarodna zajednica treba konkretno učiniti da osigura stabilnost Bosne i Hercegovine?
– Već su u javnosti procurile neke ideje u formi “non-papera”. Tu se iznose prijedlozi za održavanje posebne konferencije evropskih zemalja, jer je Bosna i Hercegovina evropska zemlja. Treba potvrditi legitimno postojanje sedam država koje su nastale iz bivše Jugoslavije, naravno, uključujući Bosnu i Hercegovinu u njenim postojećim granicama. Potrebno je javno i jasno odbaciti ideju o “Srpskom svetu”, koja nije ništa drugo do težnja za “Velikom Srbijom”. To podrazumijeva da se sve države naše regije međusobno priznaju, uz obavezu poštovanja granica i teritorijalnog integriteta. Također, treba ubrzati put i procedure prijema u članstvo EU i NATO za države regije koje još nisu postale članice. Ako Srbija to ne želi, neka bude, ali ona više ne smije uznemiravati druge zemlje.
Bosnainfo: Kako komentarišete pojavu non-papera o Zapadnom Balkanu, posebno onih koji dolaze iz Hrvatske?
– Hrvatska može imati neke ideje za bolje odnose u regiji, ali, nažalost, do sada se to nije mnogo vidjelo. Kao članica EU i NATO-a, Hrvatska ima mogućnost pomoći. Međutim, prije svega, Hrvatska ne smije u Bosni i Hercegovini podržavati one koji Dodiku prave društvo u njegovim nastojanjima da BiH ne funkcioniše, a posebno ne u pokušajima njene razgradnje.
Bosnainfo: Da li smatrate da su non-papiri stvarna refleksija političkih planova ili samo pokušaji podizanja tenzija?
– To zavisi od ideja koje se iznose. Može biti da se iza non-papera kriju dobre namjere, ali takve ideje treba javno iznositi i za njih se zalagati. Ako ti non-papiri sadrže glupe, pa još zlonamjerne ideje, treba ih naravno odbaciti i to prije nego se ozbiljne adrese njima uopšte pozabave. Živimo u svijetu u kojem se ne zna ko šta misli i šta radi, pa je potrebno puno opreza, informacija i opšte budnosti u odnosu na one koji ih lansiraju.
Bosnainfo: Kakvo je vaše mišljenje o inicijativi “Otvoreni Balkan”? Može li ona pomoći stabilizaciji odnosa u regionu?
– Ideja o “Otvorenom Balkanu” možda je mogla biti dobra, ali je u startu propala. Prvo, zato što su je podržale samo tri od šest zemalja naše regije. Drugo, ta inicijativa je nosila tendenciju odvajanja naše regije od evropskih integracija, predstavljajući pokušaj da se zamijeni “Berlinska inicijativa”, koja svih šest država vuče ka EU. Ta ideja bila je nepotrebna, iscrpljena i danas više niko o njoj ne govori. S obzirom na motive njenog plasiranja, nije nikakva šteta što je nestala.
Bosnainfo: Kako ocjenjujete pristup administracije predsjednika Bidena prema Zapadnom Balkanu u poređenju s Trumpovom administracijom?
– Svi smo u regiji očekivali više od Bajdenove administracije, jer on odlično poznaje prilike u našoj regiji. Međutim, u njegovom mandatu desile su se za SAD mnogo značajnije stvari. Prije svega, agresija Rusije na Ukrajinu, kao i kriza na Bliskom istoku zbog sukoba Izraela s Palestincima u Gazi. Svi čekaju kako će se ta kriza dalje razvijati, hoće li se proširiti nakon pada režima u Siriji. Agresiji Rusije na Ukrajini se još uvijek ne vidi kraj, iako se pokazalo da Rusija nije ona sila kakvom se činila. Predsjednika Trampa očekuju sve te goruće i otvorene krize kojima će se morati baviti. Zato, ne treba očekivati njegov veliki angažman u našoj regiji. Ipak, SAD i EU neće dopustiti da se Rusija nameće i širi svoj uticaj u našoj regiji. Trenutno se Rusija uglavnom miješa preko Beograda i Dodika.
Da li očekuje značajnije angažovanje EU u rješavanju problema na Balkanu, s obzirom na trenutne krize unutar same EU Vllasi pojašnjava:
“EU se trenutno suočava s određenim unutrašnjim problemima. Nema dovoljno jedinstva u vezi s ključnim pitanjima, a unutar nje postoje “krtiče” poput Mađarske i Slovačke, koje naginju Rusiji više nego Europi, što slabi unutrašnju koheziju. Ipak, uprkos svim tim izazovima, EU se mora posvetiti više našoj regiji, jer svaka kriza ili nestabilnost na Balkanu dodatno bi stvarala probleme njoj samoj. Europa je relativno mali prostor, i svaka kriza na Balkanu uvijek negativno utiče na cijelu Evropu.”
Bosnainfo: Kako tumačite izjavu predsjednika Vučića da Srbija neće priznati nezavisnost Kosova niti ući u NATO dok je on predsjednik?
– U Srbiji svi znaju, pa i Vučić, da je Kosovo definitivno i nepovratno nezavisna država. Međutim, niko to neće javno priznati. Vučić to dobro zna, i vjerovatno je iskren kada kaže da nikada neće priznati Kosovo dok je on predsjednik. Njegov mandat traje još dvije ili tri godine, prema Ustavu, a ako promijeni Ustav i nastavi, to nije bitno. Iako se hvali da se nikada neće složiti da Kosovo bude članica UN-a, valja napomenuti da je Bosna i Hercegovina članica UN-a, priznata od strane Srbije, ali Vučić preko RS i Dodika radi više na njenoj razgradnji nego na rješavanju pitanja Kosova. Dakle, ono što on govori je veoma promjenljivo.
Bosnainfo: Da li vidite potencijal za promjenu politike Srbije prema Kosovu u skorijoj budućnosti?
– Ne vidim promjenu u retorici Srbije uskoro. Međutim, to nas ne brine jer Kosovu ništa ne zavisi od Srbije. Naravno, bilo bi obostrano korisno da dođe do promjene stava Srbije, ne samo za Kosovo, već i za odnose u regiji. Takva promjena bi bila posebno korisna za Srbe koji žive na Kosovu, jer bi se bolje osjećali u uvjetima dobrih odnosa između zemlje u kojoj žive (Kosovo) i zemlje koju više vole (Srbija). Ako su odnosi loši, kosovski Srbi sve više žele da odu u Srbiju, što je razumljivo, jer žele živjeti među Srbima. Ono što bi Srbiju trebalo brinuti, jeste da Srbi na Kosovu žive dobro i budu sigurni. To Kosovo garantuje, pružajući im najviše prava za manjine u Europi prema Ahtisarijevom planu, iako ga Srbija nije prihvatila. Ipak, ako Srbija instrumentalizira kosovske Srbe protiv Kosova, njima neće biti ugodno.
Bosnainfo: Kakve posljedice takav stav Srbije ima po njen evropski put?
– U Srbiji dobro znaju da se članstvo u EU ne može ostvariti ako postoje otvorena pitanja ili problemi s drugom evropskom državom ili ako je ne priznaju, naročito ako nisu sigurne u svoje granice. A Srbija ima problem s Kosovom. U Beogradu tvrde da je Kosovo “južna srpska pokrajina”, a tokom Miloševićevog režima su mu čak promijenili ime u “Kosovo i Metohija”. I dalje istrajavaju na tome. Kosovo je priznato od strane 22 članice EU, dok preostalih 5 čeka završetak dijaloga o normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije. Poglavlje 35, koje se odnosi na normalizaciju odnosa s Kosovom, je ključni dio puta Srbije prema članstvu u EU. Međutim, treba napomenuti da Srbija zapravo nije previše zainteresovana za članstvo u EU. Ono što im je važnije su Evropski fondovi, koji su prilično izdašni za zemlje kandidate. Takođe, teško je zamisliti da Srbija bude u EU, a ne u NATO-u, jer bi to bilo teško ostvarivo. A za članstvo u NATO-u i održavanje dobrih odnosa s Rusijom, teško da ide zajedno. Videćemo kako će se to razvijati.