Dakle, dokazano je da prodavci imaju prostora za smanjenje cijena samo ih neko na to treba natjerati. U razvijenim ekonomijama bi ih na to natjeralo samo tržište, tj. konkurencija, a kako smo mi daleko od toga onda to bi svakako trebala uraditi država svojim instrumentima.
Mnogi će reći da nije dobro kad se država mnogo miješa, i upravu su, ali s obzirom na to da država nije podsticala zdravu konkurenciju, onda mora zaštititi svoje stanovništvo ograničavanjem marži na osnovne životne namirnice.
Do sad je država više fingirala nego što je stvarno radila nešto po ovom pitanju, jer je svoju intervenciju svodila na desetinu artikala, ali nije stvarno i na duži period ograničila marže, npr. na sve proizvode od brašna ili na svo voće kao i na sva sredstva za higijenu… Obično je birala jedan do dva proizvoda iz grupe i na njih primjenjivala ograničenja.
Ti bi proizvodi, onda, brzo nestajali iz prodaje a trgovci bi prodavali ostale iz tog segmenta na kojima bi fino zarađivali.
Kad bi se trgovci ograničili na cijeli asortiman, tek tad bi to imalo efekta. Dok čekamo odgovor iz Ministarstva trgovine na upit šta država namjerava raditi po ovom pitanju, upitali smo ekonomskog analitičra Zorana Pavlovića.
Dosadašnji napori države u suzbijanju inflacije
– Intervencije koje država Bosna i Hercegovina sprovodi nisu u korist smanjivanja inflacije i koristi građanima zato što incijativa o smanjenju PDV-a na osnovne životne namjernice nije na kraju prošla Parlamentarnu skupštinu niti u Vijeću naroda. Ovo što se radi kao ograničavanje marže ili maksimiranje cijena za 300 proizvoda u Federaciji, to su mjere koje dobro dođu da se nešto uradi za građane pogotovo za one sa lošijim novčanim mogućnostima. Mislim da je potrebno da se osim ovih ograničavanja marži vrši i kontrola da li se one provode zakonito. Jer oni koji to ne rade po zakonskim aktima bi mogli biti kažnjeni ali isto tako i javno prikazani kupcima da bi se znalo ko krade i ko uzima iz džepa građanima i pored ograničenja marži. No, cijeli ovaj proces je kampanjski i ne postiji kontinuirana briga o građanima u cilju smanjivanja inflacije. Građani su više – manje osuđeni da žive u sistemu u kojem vlast ne haje puno za njih. – ističe Pavlović.
Potencijalne posljedice selektivnog ograničavanja marži na tržište i potrošače
– Ono što se može desiti kad god vi birokratski ograničite cijene neke robe ta roba može da nestane sa polica i da je nema. U slučaju da dođe do poskupljenja samih proizvoda u nabavi ili proizvodnji. Trenutna situacija je relativno stabilna sa cijenama tako da ja ne očekujem da će ti efekti ograničenja i marži napraviti posljedice te da poskupljenja nisu trenutno prisutna tako da u cjelini gledajući ove mjere će dati malu korist građanima. Dugoročno gledano, neće biti bitnih poremećaja na tržištu osim ako se neka politička ili ratna situacija iz Ukrajine ne prenese ovamo u Bosnu i Hercegovinu. U ovom momentu se može samo govoriti o činjenici da vlast nije dovoljno učinila za potrebe građana osim ograničenjem marže ili ograničavanjem 300 proizvoda. – dodaje Pavlović za naš portal.
Efekat ograničavanja marži na cijeli asortiman
– To nema svrhe jer to ništa ne znači za građane. Građanima je najpotrebnije imati jeftiniju ishranu. A sve ostalo može da čeka. Ograničiti marže na sve artikle ne znači ništa je npr. ne kupuje svako televizor, mašinu ili sl. svaki dan nego kada se baš popravi. – zaključuje Pavlović.