Političari su se utrkivali u izjavama „da nema skretanja sa Titovog puta“ te ko će više puta pomenuti njegovo ime. Nošeni su bedževi sa Titovim slikama, značke sa faksimilom njegovog potpisa…
Kao posljedica, godinama njegovanog “Kulta ličnosti” neko se sjetio da, pošto je Tito živio 88 godina, krene u sadnju po 88 stabala u spomen na njegovih 88 godina života. Akcija je, prvo u njegovom rodnom Kumrovcu u Hrvatskoj a potom i u drugim mjestima, prihvaćena sa oduševljenjem i uskoro se po principu „gde god nađeš zgodno mjesto, ti drvo posadi!“ Krenulo sa sađenjem 88 sadnica po parkovima, ulicama, fabričkim dvorištima…
Tamo gdje nije bilo dovoljno prostora za park umjesto drveća bili su zasađivani ružičnjaci ili drugo cvijeće, pravljene staze u obliku duple osmice i slično. Istina, zbog neznanja u sadnji većina tih stabala se nije primila, ružičnjaka danas gotovo da i nema…
Slično je bilo i u Vogošći, gradu metalne industrije, u kojoj i danas postoji firma koja nosi ime velikog Maršala “Pretis” (Preduzeće Tito Sarajevo). Istina, nedavno je porušena kapija i uklnjem pano na kojem je bilo ispisano ime ove firme.
Dva parka nastala u euforiji davanja zavjeta da se s Titovog puta skretati neće polako padaju u zaborav. U jednom od njih, prilazne staze spomen obilježju palim borcima iz Drugog svjetskog rata na Džindinom brdu u Vogošći građene u znaku duple osmice nestale su. Na mjestu staza i ružičnjaka oko njih, nakon agresije na Bosni u Hercegovinu, izgrađen je Islamski centar i garaža uz njega.
U drugom dijelu Vogošće, u parku uz ulicu Spasoje Blagovčanina, o 88 stabala zasađenih u znak sjećanja na Josipa Broza Tita malo ko brine. Iz satelitskog snimka ovog prostora nazire se to da su ona zasađena tako da ispisuju ime Tito.
Međutim, zub vremena i sječa pojedinih stabala bi mogli izbrisati i ovaj spomen na velikog Maršala. Nerijetko, stabla posluže za rastezanje štrika i tako, umjesto kao znak sjećanja na velikog vođu, služe za sušenje veša. (E. M.)