Za te potrebe koriste mostić koji je ustvari nosač za infrastrukturne instalacije koje na ovom prostoru prelaze vodotok i formalno pravno nije nikakav most koji ima namjenu za obavljanje pješačkog prelaza preko rijeke.
Istina, građani su čelične konzole “prilagodili” za prelazak pješaka. Međutim, o održavanju tog mostića bukvalno niko ne vodi računa. Zub vremena, vandali i truljenje ugrađenog materijala učinili su svoje te danas ovuda prelazak preko rijeke, uistinu, jeste nešto što predstavlja rizik i, svakodnevno, prijeti da ugrozi bezbjednost građana, a pogotovo djece.
Vapaji građana da im lokalna zajednica ovaj mostić prilagodi za pješački prelaz nikako da naiđu na plodno tlo.
Više puta postavljene vijećničke inicijative, pa i ova posljednja, postavljena na drugoj sjednici Općinskog vijeća, su odbijene.
U obrazloženju odbijanja inicijative je rečeno da “Služba za investicije i komunalne poslove realizuje projekte u skladu sa Programom prioritetnih projekata iz oblasti komunalne infrastrukture koji se usvaja od strane Općinskog vijeća za svaku godinu. U Programu za 2024. godinu i prijedlogu Programa za 2025. godinu nisu predviđene aktivnosti koje su predmet inicijative” (!?)
Nadalje podsjetili su zabrinute građane na ono što je o sličnim inicijativama, u godinama unazad, naglašavano:
“Prilikom izgradnje podzemnih instalacija bilo koje vrste, nerijetko se pojavi potreba za prelaskom instalacijama preko vodotoka ili druge slične fizičke prepreke na terenu. U tim slučajevima se uglavnom projektuju lagane čelične konstrukcije. U ulici Braće Kršo u blizini firme Likval se radi upravo o jednoj takvoj konstrukciji, koja ni u kojem slučaju nije namjenjena za kretanje pješaka. Nosivi elementi konstrukcije ne zadovoljavaju statičke i dinamičke uslove za pješački most, a ograda-rukohvat kojipostoji na terenu ne zadovoljava ni najmanje sigurnosne uslove. Kada je u pitanju održavanje prelaza za instalacije, odgovoran je vlasnik instalacija. Obzirom na navedene činjenice, Služba za komunalne poslove nije nadležna za održavanje i sanaciju ovog objekta, a građani koji se odluče na korištenje istog za prelazak preko vodotoka rade to na vlastitu odgovornost”.
Iskru nade da bi u doglednoj budućnosti prilaz do glavnog autobuskog stajališta moga biti riješen budi nešto što se, godinama, ponavlja a vezano je za to da je “usvojenom prostorno–planskom dokumentacijom predviđen most sa saobraćajnicom i pješačkim stazama koji će povezati ulice Braće Kršo i naselja Donja Jošanica I i II, a gradit će se nekoliko metara nizvodno od ovog objekta, kada se za to stvore potrebni uslovi (!?)
Kad će se ti uslovi steći nikakve naznake nema.
Nadati se da neka nesreća neće nadležne natjerati da se probude iz zimskog sna, te im tako staviti do znanja da bez obzira što nisu nadležni za održavanje improvizovanog mostića jesu nadležni za rješavanje potrebe onih koji su im svojim glasovima omogućili da sjede u udobnim foteljama.