Tako je cijena smještaja za nepokretne osobe 900 KM, dok je 60 posto penzija 538 KM, što znači da za njihov smještaj porodica treba izdvojiti gotovo trećinu prosječne plate u FBiH kojima se prehranjuju mnoge porodice, pa je tako starački dom nedostižni luksuz većine penzionera.
Najstariji vijećnik Tomislav Primorac ovoj odluci se oštro usprotivio kazavši kako je cijena smještaja u staračkom domu u Mostaru skočila za 120 do 130 KM što smatra nedopustivim, jer kako naglašava 60 posto penzionera nema primanja veća od 538 KM i ne može sebi priuštiti smještaj koji je gotovo duplo veći od njihovih primanja.
Kako od 500 napraviti 800 maraka?
“Prethodna cijena smještaja je bila 630 KM za pokretne osobe u višekrevetnoj sobi, a 720 KM u jednokrevetnoj, dok je za nepokretne osobe u višekrevetnoj sobi smještaj bio 770 KM, a sada su cijene veće za 120 do 130 KM. Znamo da je u zadnje vrijeme došlo do velikog poskupljenja životnih namirnica i lijekova, ali je Ministarstvo zdravstva rada i socijalne zaštite HNK dalo saglasnost za povećanja cijena usluga smještaja u Centru za stara i iznemogla lica. Smatram ovo pitanje posebno osjetljivim i treba se pitati, ako je nakon svih povećanja penzija trenutno najniža 538 KM koju prima preko 60 posto penzionera, kako mogu platiti taj smještaj u centru. Vjerovatno im pomažu porodice, ali šta je sa onima koji nemaju porodice”, upitao je Primorac.
Predsjednik Gradskog vijeća Salem Marić je kazao kako smatra da ni jedan penzioner ne plaća smještaj u staračkom domu sam, nego da mu pomaže porodica, te je vijećnicima kazao kako je bolje da umjesto protivljenja većim cijenama upute prijedlog za subvencioniranje smještaja.
– Tačno je da je ovo najosjetljivija populacija, tačno je da su cijene predložene na bazi povećana, ali je tačno i da su penzije povećane prošle godine. Vijećnici koji govore da neće glasati, bolje bi bilo da izađu s prijedlogom subvencija tim kategorijama koje to ne mogu plaćati. Niti jedan penzioner ne može ovo sam platiti i domove plaćaju njihove porodice. Bitno je povećati usluge i kvalitetu domova, istaknuo je u raspravi, na što mu je Adela Gosto replicirala da se prvo krene sa subvencioniranjem pa tek onda s dizanjem cijena te postavila pitanje kako je moguće potrošiti 600, 700 ili 800 maraka ako ima samo 500.
Zastrašujućim su mnogi ocijenili činjenicu da osobe koje su radile čitav život svojim primanjima ne mogu platiti smještaj u staračkom domu, te da im je potrebna pomoć porodice za život, kad bi trebali da budu bezbrižni i uživaju u plodovima svoga rada.
Pritisak na porodicu
Ne treba zaboraviti ni to da sve porodice nisu u mogućnosti nadoplatiti potrebnu razliku smještaja što stvara dodatni problem u društvenoj zajednici.
Primjera, ako penzioner ima primanja od 500 KM, a treba izdvojiti 900 za smještaj, što je u principu manjak od 400 KM, odnosno trećina prosječne plate u našoj zemlji, a mnogi su i pod kreditom, govori da je to nedostižni luksuz za većinu.
Od prosječne plate u našoj zemlji žive brojne porodice te im ovakva situacija narušava egzistenciju i sklad ostavljajući traume, što očito odgovorni ne mogu shvatiti.
Vijećnik HRS-a Silvio Bubalo kaže kako je problem još veći jer su se uvećanje cijene počele primjenjivati prije nego je Gradsko vijeće donije tu odluku zbog čega su mu se žalili staratelji nepokretne osobe kojoj teškom mukom nadoplaćuju razliku u cijeni penzije do 900 KM.
“Oni već plaćaju 900 KM za nepokretnu osobu, a mi tek usvajamo tu odluku, pa me zanima zašto usvajamo nešto što se već koristi u praksi”, upitao je Bubalo .
To poskupljenje će se odnositi i na gradske vrtiće, a nakon toga potpuno logična i na privatne. Istovremeno, kada su u pitanju eventualne subvencije za ove namjene od strane gradske vlasti nema nikakvog ozbiljnog razgovora niti ikakve želje da se nešto konkretno učini na tom planu.