Rezultat ovog razgovora bi ahdnama kojom sultan pod svoju zaštitu stavi bosanske katolike i da garancije za one koji su izbjegli da se mogu slobodno vratiti.
Ova ahdnama kao pravni akt se ne može staviti u istu ravan sa Međunarodnom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. godine. Ali ona predstavlja izuzetan instrument pravne zaštite drugog i drugačije, u skladu sa tolerantnim stavom muslimanske države prema pripadnicima krščanskih vjerskih zajednica. Ovakvih dokumenata u to doba u Evropi i nema.
Oni koji više stotina godina kasnije nastadoše (u doba Francuske buržoazijske revolucije), rezultat su pokušaja sekularne države da preko zaštite ljudskih prava riješi političke probleme. Oni su dakle , rezultat političkog pragmatizma a ne životne filozofije ili vjerskog ubjeđenja kakav prevladavaše kod sultana.
“Ja sam sultan Mehmed han, neka je poznato svima, uopće od prostog puka kao i odjeljenjima ova moja vlastodržaca povelja, kojom bosanskim svećenicima ukazujem veliku pažnju, te zapovjedam: spomenutim i njihovim bogomoljama ne smije biti smetnje ni pritiska,neka se smjeste u svojim bogomoljama, te kako od uzvišene moje strane, tako od mojih vezira, niti od mojih podčinjenih (robova), niti od mojih podanika-raje niti od svega stanovništva cjelokupne moje države spomenutim nitko se ne smije miješati u njihove stvari niti ih napadati, ni vrijeđati ni njih ni njihov život, njihov imetak(imovinu) ni njihove bogomolje. Također iz tuđine osobito u moju državu dovoditi ljude dozvoljava im se.
Stoga spomenutim izdajem moju uzvišenu zapovjed u kojoj im posvećujem svoju brigu i pažnju , te se kunem teškom zakletvom: Stvoriteljem i gospodarom zemlje i nebesa, sa sedam musafa, sa velikim Božijim vjesnikom(Muhamedom) i sa 124 000 pejgambera i sa sabljom koju pašem da ovim što je napisano nikoje lice ne smije se suprostaviti dok god ovi (Franjevci) služe meni i mojoj zapovjesti budu pokorni”, piše Historija.ba.
Danas, iz perspektive savemenog svijeta, a na temelju njenog sadržaja, s pravom možemo reći da je Ahdnama predstavljala preteču Deklaracije Ujedinuenih naroda što je nastala tek pet stoljeća kasnije.