Esina krivica je bila njegova humanost, veselost, liječnički poziv kojim je pomogao na hiljade drugih ne pitajući ni ko su ni šta su, njegova stručnost i zvanje eksperta UN. Eso je bio čovjek pun ljubavi prema svemu što se zove život na ovoj našoj planeti.
“I nakon svega što je uradio za svoj narod, nakon svega što je uradio za svoju zemlju, za sve nas, čini se da je onaj apaluz živih ljudskih kostura, koji su svojim rukama izrazili zahvalnost prema Esi kada je krenuo u smrt, nešto najveće što je ovaj čovjek dobio do sada.
Vaše odbijanje i suprostavljanje da ulicu u Prijedoru nazovete imenom jednog od najistaknutijih intelektualaca ne samo Prijedora, već mnogo šire je znak trajanja vašeg genocida, drugim metodama i sredstvima, u gradu koji to više nije grad. Svojim suprostavljanjima vi ste pokazali devijantnost srpske agresivno-genocidne politike, kao najtamnije mrlje srpskog naroda, ali i tamnu mrlju savjesti civiliziranog dijela čovječanstva koje vaš sramni hod tolerantno posmatra. Odbijajući osnovno pravo žrtve, pravo na imenovanje jedne ulice vi odbijate i udaljavate neminovno moralno razgraničenje unutar srpskog naroda, jasno precizirajući da u Bosni i Hercegovini još živi ideja Velike Srbije na račun uništenja države Bosne i Hercegovine.
Ako ste za zajedničku bolju budućnost grada Prijedora imenujte jednu ulicu po čovjeku koji je još za svoga života postao simbol i legenda Prijedora, koji je kao ekspert UN Prijedor učinio svjetskim gradom, koji je aplauzom ispraćen u smrt.
Prijedor zaslužuje mnogo bolje. Ni Prijedor, ni Bosna i Hercegovina, ni dijaspora ni taj takozvani civilizovani svijet ne smiju čekati da nam Esu, simbola svih žrtava elitocida u Bosni i Hercegovini odvedu u vječni zaborav”, piše u saopćenju Instituta za istraživanje genocida Kanada.
Dr. Esad Eso Sadiković, ugledni ljekar, specijalista za uho, grlo, nos s UN-ovim Plavim pasošem, nenadmašni kozer i šeret prijedorskih intelektualnih krugova, ali i običnog puka, koji je godinama hranio hedonizam čaršije genijalnom iskrom za humor, izveden je 5. avgusta 1992. godine iz logora Omarska s grupom logoraša i likvidiran nad jamom Hrastova glavica u općini Sanski Most. Imao je 44 godine.
Kada su Esu poveli, a logoraši Omarske zaplakali, zahvalni na svemu što je činio za njih spašavajući im živote tako što im je rane zašivao vlasima svoje kose, on im je, kako Vehid Gunić prenosi u svojoj knjizi “Doktor Eso”, hladno dobacio: “Šta cmizdrite!? Je.. .. se!”