Njen suprug Jakub Abdurahmanović, prosvjetni radnik, bio je među prvim civilnim žrtvama rata u Srebrenici 1992. godine. Ona se nakon ratnih dejstava vratila prije 22 godine.
U ovoj opštini, na istoku Bosne i Hercegovine, prema posljednjem popisu stanovništva 2013. godine, živjelo je oko 54 posto Bošnjaka i 45 posto Srba.
Šehida, kako kaže, nije imala nikakve probleme nakon povratka.
“Nekad sebi kažem, vi biste trebali da se više bavite običnim srpskim narodom, jer mislim da su i oni, kao i mi, u šoku. Ali, ljudi ne mogu javno da se izjasne kao ja, recimo, kao žrtva mogu govoriti, ali drugi ne smiju”, kaže Šefika, komentarišući posljednje izjave Milorada Dodika, predsjednika bh. entiteta Republika Srpska (RS), u kojima je Bošnjake ponovo zvao muslimanima, te ih pozvao da se “vrate pravoslavlju”.
“On, čak, ne priznaje ni da smo građani ove zemlje, da smo Bošnjaci. Smatra da bismo svi trebali da se ‘vratimo’ nekim korijenima, da bi država postala potpuno srpska. To je toliko bolesno da nemam riječi”, govori Šehida za Radio Slobodna Evropa.
Milorad Dodik je, u obraćanju novinarima 29. aprila, nakon sastanka vladajuće koalicije u tom entitetu, iznio tezu da je rješenje za BiH da se Bošnjaci “trebaju vratiti vjeri svojih predaka, pa će Bosna i Hercegovina biti većinski srpska”.
Negirajući identitet Bošnjaka, vrijeđao ih je nazivajući ih “konvertitima”.
Šehida kaže da zbog slične retorike, njena djeca žive van Bosne i Hercegovine, “gdje osjećaju veću sigurnost”.
Iz Tužilaštva BiH nije odgovoreno na upit Radija Slobodna Evropa o tome da li je formiran predmet protiv Dodika zbog njegove posljednje izjave, kao niti da li se vode istrage zbog nekih ranijih izjava u kojima je vrijeđao pripadnike nesrpskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Krivični zakon Bosne i Hercegovine, u članu 145a, jasno zabranjuje “javno izazivanje i raspirivanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje”, predviđajući i zatvorsku kaznu.
Iz Dodikovog kabineta nisu odgovorili na upit Radija Slobodna Evropa o tome zbog čega predsjednik RS-a daje uvredljive izjave prema bošnjačkom narodu te smatra li da one predstavljaju govor mržnje.
Dodik se nalazi na potjernici Suda Bosne i Hercegovine i Tužilaštva BiH, jer odbija da se odazove na saslušanje zbog “napada na ustavni poredak zemlje”.
Na potjernici su i predsjednik Skupštine RS-a Nenad Stevandić, te entitetski premijer Radovan Višković.
Šta kažu građani Banjaluke?
Jagoda Lažetić, penzionerka koja danas živi u Banjaluci, porijeklom iz Sarajeva, kaže da izjave poput Dodikovih ne pomažu nikome.
“Odrasla sam i školovala se u Sarajevu. Moja mladost je prošla u Sarajevu. Pokušavam da sve ono što su bile ratne godine potisnem, zaboravim, prevaziđem. Moja su djeca otišla s ovih prostora, jer nisu mogla da žive onako kako sam ja željela i kako su one željele. Mislim da je krajnje vrijeme da ono što je bilo ostavimo iza sebe i da gledamo naprijed, barem zbog naše djece. Ovakve izjave nas vraćaju dalje od onoga gdje smo bili ‘92. godine”, kaže ona.
Goran, mladić iz Banjaluke, smatra da vjerska pripadnost mora ostati privatna stvar pojedinca, te da se takve izjave koriste za skretanje pažnje sa realnih problema.
“Naravno da veća težina ima mišljenje nekoga ko je, ajde da kažem, ‘na vrhu’, ali vjera je lična stvar. A sve i da je tačno, opet je ta vjera lična stvar svakoga”, poručio je Goran.
Marica Šeatović, stanovnica Banjaluke, na upit koliko su Dodikove izjave zapaljive i opasne, kaže da je sve “postalo opasno”, jer je tolerancije sve manje.
“Sve je opasno. Svi bi trebali biti tolerantniji. Nema tolerancije. Nema nigdje na (ovim) prostorima. Ni ovdje. Ni tamo, ni preko. Samo se truje narod”, ocijenila je Marica.
A još jedan Banjalučanin, koji se nije želio predstaviti, je rekao kako “više ne sluša ono što Dodik priča”.
“On, inače, nije dobar ovako od sebe, a Bošnjaci se pale… budalaština živa. On uvijek nešto govori, nije valjda da narod više do te mjere reaguje na takve gluposti”, upitao je ovaj Banjalučanin.
Dodik poruke šalje kao ‘nosilac vlasti’
Za banjalučkog kolumnistu Dragana Bursaća, Dodikove riječi nisu, tek, incident.
Kako ističe, one su “nastavak ideološkog, sistemskog obrasca” koji traje godinama i ima vrlo jasnu namjeru, “izazivanje straha, produbljivanje podjela i zadržavanje moći”.
“Dodik je predsjednik jednog entiteta. On ovo ne govori kao privatno lice, već kao nosilac vlasti. A to što on sve to radi dok je, usput rečeno, optuženik koji bježi od zakona, čini ovu situaciju još apsurdnijom”, ističe Bursać.
Najnovije Dodikove izjave, u svjetlu svjetske krize, koja se prelama u Evropi, a posebno Balkanu, Bursać ocjenjuje kao poruke “gašenja požara kerozinom”.
Podsjeća da je Dodik sličnu poruku poslao još u augustu 2021. godine, kada je na televizijama u Srbiji sa nacionalnom frekvencijom izjavio da “muslimani nisu narod, već konvertiti”.
“Ta izjava tada nije izazvala nikakve pravne posljedice, iako je, po njegovim riječima, sadržavala istu neonacističku, eugeničku notu koju čujemo i danas. Ovo je poziv na dehumanizaciju cijelog naroda. Dodik godinama širi govor mržnje rasnog karaktera. To je ista vrsta poruka iza kojih su nekad stajali Karadžić i Biljana Plavšić. I oni su prije genocida pozivali na ‘čišćenje’, na odbranu naroda od drugih i drugačijih. Danas se ta retorika samo reciklira, samo bez oružja, još uvijek”, ocijenio je Bursać.
On upozorava i na posebno opasnu dimenziju ovakvih izjava, psihološku. Dodik, kaže, intenzivno “čačka rane”, svjesno provocirajući kolektivnu traumu među građanima.
‘Homogenizacija Srba strahom da se sačuva vlast’
Dr Mirnes Kovač, novinar i publicista, mišljenja je da iza Dodikove izjave o “povratku Bošnjaka pravoslavlju” ne stoji puka provokacija, već “promišljen pokušaj destabilizacije i političkog preživljavanja kroz proizvodnju straha”.
“Dodik ovim narativom želi da dodatno ustraši, odnosno ulije strah među srpski pravoslavni narod u Bosni i Hercegovini. Time pokušava da homogenizira strahom srpski narod, da bi održao političku dominaciju i potpuno eliminirao opozicione i umjerene glasove među Srbima”, ocjenjuje on.
Kovač napominje da većina Srba u Bosni i Hercegovini, prema onome što vidi na terenu i u trendovima iseljavanja, ne želi da živi pod režimom straha, podjela i izolacije. Upravo to, smatra on, čini Dodika još opasnijim.
“Sve više mladih odlazi. Ljudi ne žele ovakvu budućnost za sebe i svoju djecu. A Dodik to zna. Zato im stalno nudi ‘neprijatelja’, Bošnjaka, muslimana, Zapad – sve, samo da bi ostao na vlasti”, ističe on.
Kovač povlači i direktnu paralelu sa retorikom iz 90-ih godina prošlog vijeka, podsjećajući da su i tada zločini počinjeni nakon sistematskog procesa dehumanizacije i satanizacije drugog.
Podsjeća i na jednu od “skandaloznih izjava” koja je, kako kaže, prošla gotovo nezapaženo.
“Kada je (Dodik) rekao da je Sarajevo ‘muslimanska jazbina’, to je bio klasičan čin dehumanizacije, isti onaj koji se koristi pred početak sukoba širom svijeta. U jazbini, znate, ne žive ljudi. Tamo su zvijeri. I kad nekoga svedeš na nivo zvijeri, onda je sve dozvoljeno”, ističe Kovač.
On ocjenjuje i kako ovaj Dodikov tip govora uživa “logističku i medijsku podršku režima Aleksandra Vučića i njegovih tabloida”.
“To je potpuno sinhronizovana kampanja. Uvijek kada se zaoštravaju politički narativi u Republici Srpskoj i dolaze ovakve zapaljive izjave, dešavaju se i incidenti. Povratnici budu napadnuti, dogode se ubistva, napadi, prijetnje. To nije teorija, to je istorijska činjenica”, rekao je Kovač.
On je mišljenja da mora postojati jasna reakcija pravosudnih institucija na Dodikov govor mržnje, koji se samo naslanja na već postojeće odluke njegove vlasti u RS-u na temelje države Bosne i Hercegovine.