S obzirom da se grijna sezona bliži kraju, a kada dolazi period čišćenja dimnjaka, kontaktirali smo profesionalnog dimnjačara Demira Halimića iz Zenice, koji se ”krije” iza loga ”Dimnjačar Dimko”.
Najbolje vrijeme za čišćenje dimnjaka je kraj sezone loženja pa do početka sljedeće sezone loženja, tada bi se trebalo uraditi sezonsko čišćenje dimnjaka da spremni uđete u narednu sezonu – kazao je Dimko za portal Bosnainfo na početku razgovora.
Bez obzira na to, navodi da je najviše poziva pred loženje, tada ljudima naumpadnu dimnjaci. Naš narod još nije osviješten o čišćenju i održavanju dimnjaka u mjeri u kakvoj bi trebalo biti, još se dešavaju smrtni ishodi na kućama gdje se zapali dimnjak, kada dođe do trovanja ugljen monoksidom – navodi naš sagovornik.
Naglašava da dimnjačari igraju ključnu ulogu u prevenciji nesreća i obezbjeđivanju sigurne upotrebe dimnjaka i uređaja koji se koriste za zagrijavanje.
Naglašava da manjak dimnjačara nije nikakav izgovor jer gotovo svaki grad ima jednog ili dva dimnjačara. Zanimanje dimnjačara je prije 20 ili 30 godina bilo jako često, ali uvođenjem novih tehnologija zagrijavanja životnog prostora smanjio se broj. Istina je da nas danas ima puno manje, ali broj još uvijek nije minimalan jer u većini gradova ima jedan ili dva dimnjačara – istakao je Halimić.
Govoreći o novim tehnologijama u ovom poslu kaže da se sada u večini slučajeva radi mašinsko čišćenje usisavanjem. To podrazumijeva spajanje alata na najniži ulaz u dimnjak, u vrata ili rozetnu u koju se uključuje peć. Većinu dimnjaka možemo očistiti bez penjanja na krov. Nekad se moralo popeti jer tehnologija nije bila ni blizu današnjoj. Bilo je puno rizika, a danas to više nije slučaj – istakao je dimnjačar.
Što se posla tiče, kaže da je najteži dio ako je dimnjak začepljen katranskom smolom, tada se mora brusiti, a ako ga je začepila čađ, gnijezdo ptice ili insekata, onda nije veliki problem.
Za kraj razgovora Demira smo pitali otkud on u ovom poslu. Kaže da je kao dijete bio nestašan i volio da se penje, ali i sve što uključuje adrenalin. Tako da ga je dimnjačarski posao oduvijek privlačio. Devet godina sam radio u vojsci. Sticajem okolnosti počeo sam razmišljati o drugim zanimanjima i promjeni profesije. Sjetio sam se dimnjačarstva koje me u potpunosti ispunilo – prisjetio se Demir.
Kaže da nabavka opreme i sticanje znanja nije bio lagan put, ali da se na kraju islatilo.