Cilj nauke je tehnološki i društveni razvoj, veći standard i lakši svakodnevni život, dok religija podučava etici, o tome kako ispravno živjeti, te upućuje na tradiciju, porodicu i kultivisanje ispravnih životnih vrijednosti, u šta se ubrajaju osjećaj zajedništva i ljubav prema svim ljudima.
Duhovnost je definisana kao prastara i iskonska potreba za boljim poznavanjem samoga sebe, koja se može najlakše predstaviti poznatom izrekom iz Stare Grčke “Gnoti Seauton!” – Spoznaj samoga sebe!
Duhovnost je vijekovima unazad, širenjem i jačanjem zvaničnih religija kao i razvojem nauke, bila potiskivana iz čovjekove svakodnevne realnosti, što je svojevrsni paradoks jer su upravo i najveće svjetske religije, kao i brojna poznata naučna otkrića nastala kao “direktni proizvod” najdubljih duhovnih proboja njihovih “odozgo” nadahnutih osnivača i pronalazača.
– Danas smo zapravo došli do tačke da se o duhovnosti najčešće govori u negativnom kontekstu, pri čemu se spominju sekte i njihovo štetno djelovanje, istočna učenja i tome slično. Poslednji primjer toga su široke kritike sa raznih strana na ceremoniju otvaranje Olimpijskih igara ovog ljeta u Parizu – kazao je Ivanović.
Iz kratkog prikaza i analize navedenih oblasti, predavač ističe potrebu da svaki pojedinac treba da u samom sebi integriše, balansira i uspješno harmonizuje sve ove tri oblasti, kako bi imao na raspolaganju sve svoje ukupne potencijale. Primjera radi, istakao je da ni nauka niti duhovnost nemaju veliki obzir prema etici – zar bi inače bilo toliko razornog oružja u današnjem svijetu i čestih afera u duhovnim školama i grupama, te je osvješćivanje i kultivisanje ličnog i grupnog etičkog kodeksa, čemu nas najbolje podučavaju naše religije, porodica i lokalna zajednica, jedan od neizostavnih imperativa bitisanja u sadašnjem vremenu i prostoru.
Predavač je istakao lično poštovanje prema nauci, ljubav prema svim religijama, kao i neophodnost otvorenijeg i odgovornijeg pristupa duhovnosti.
U nastavku predavanja, opširnije je govorio o pojedinim stručnim aspektima kao što su struktura čovjeka i priroda, definicija i slojevi ljudskog uma. Predavač je praktičar u ovoj oblasti i činio je to na jednostavan i svima lako razumljiv način, potkrepljujući izlaganje odgovarajućim crtežima i primjerima iz njegove svakodnevne prakse, navedeno je u saopćenju.
Poseban naglasak i pažnja su posvećeni onom što je sama suština, odnosno metod i cilj rada u duhovnoj praksi, pri čemu je prikazana paralela sa savremenim psihoterapijskim procesom tako što su pojašnjene razlike i sličnosti između kognitivnih skokova u psihoterapiji, koji se zovu uvidi ili “aha!” iskustva, te duhovnih proboja pojedinaca u duhovnoj praksi, poznatih pod nazivom otkrovenja ili prosvjetljenja. Rečeno je da se radi o “bliskim rođacima”, a da je razlika samo po dubini i širini novoosvojene svjesnosti koja je u prvom slučaju manja, dok je u drugom šira i potpunija.
S obzirom na to da je predavanju prisustvovalo dosta studenata, bilo je riječi o potrebi i značaju duhovnosti, odnosno unutrašnjeg rada pojedinca u kontekstu otkrivanja sopstvenih talenata i definisanja ličnih ciljeva i prioriteta radi sopstvenog napredovanja i ostvarivanja uspješnijeg ličnog, porodičnog, poslovnog, društvenog i duhovnog života.
Desimir D. Ivanović, psihoterapeut i profesionalni trener za razvoj ličnih i poslovnih sposobnosti, ima više od četrdest godina praktičnog iskustva u radu sa ljudima, od čega petnaest godina (1990-2005.) u razvijenim zapadnim zemljama.