Od ovog momenta ja, Dervo Sejdić, nisam više član SDP-a. Dajem ostavku na članstvo i povlačim se iz općinske komisije za ljudska prava – naveo je, a potom je dao i opširno objašnjenje.
Ideja socijaldemokratije, koje se nikada i ni zbog čega neću odreći, i dalje je jedina opcija mog cjeloživotnog rada i borbe za pravo čovjeka. Za neupućene ili nedovoljno informisane napominjem da sam član Saveza komunista Jugoslavije, današnjeg SDP-a BiH kao nasljednice, postao davne 1974. godine kao učenik Srednje škole za unutrašnje poslove u Sarajevu.
SDP-u BiH pristupio sam jer sam to smatrao prilikom za zajedničku borbu u stvaranju Bosne i Hercegovine, domovine svih njenih građana, kako to i izborni slogan kaže “Jedna kuća za sve nas”, priliku da se kroz tu potporu snažnije borim za ravnopravnost nacionalnih manjina sa fokusom na zajednicu Roma Bosne i Hercegovine, a ne da bih ja nešto lično dobio. U mom životu sve što sam radio i kroz taj rad stekao je samo plod mog ličnog rada, niti sam očekivao da mi neko nešto da ili pokloni, dakle bez partijskih benefita od kojih mnogi danas solidno žive.
Socijaldemokratiju nikada nisam shvatao kao avanturizam ili izlet, već pravac za borbu jednakosti i ravnopravnosti među ljudima, prihvatanja i uvažavanja drugog i drugačijeg sa svim njegovim osobenostima.
Današnja Bosna i Hercegovina, podijeljena i ustrojena na principima etničkih podjela i nastojanja nekih političkih opcija i ideologija da je takvom održe i dalje dijele, nije i nikad neće biti Bosna i Hercegovina za koju sam se borio i još borim. Moja Bosna i Hercegovina, suverena i nedjeljiva građanska, socijalna i demokratska država u kojoj njen građanin uživa pravo da se prema njemu ophodi u skladu sa principima i temeljima civilizacijskih i evropskih vrijednosti, bez predrasuda i diskriminacije po njegovoj nacionalnoj pripadnosti, boji kože, vjerskoj i religijskoj pripadnosti, spolu i seksualnoj orjentaciji, po njegovom socijalnom statusu ili političkoj pripadnosti.
Poniženja preko kojih nisam mogao proći:
Prvi Nacionalni molitveni doručak pod nazivom “Da svi budemo jedno” organizovan 29. aprila 2024. godine. Ovaj događaj, koji su organizirali članovi SDP-a BiH, okupio je osobe iz političkog, kulturnog, vjerskog, akademskog i privrednog života zapadnog Balkana s ciljem promoviranja razumijevanja među ljudima bez obzira na političku, vjersku, ideološku, kulturnu ili drugu pripadnost, ali bez pozvanog/ih Roma.
I najnovije, u organizaciji rukovodstva SDP-a BiH u pripremi je partijski Kongers, na koji nisam ni predložen, a kamoli delegiran kao delegate i učesnik Kongresa, sa napomenom da sam na prošlom Kongresu bio prisutan, također bez statusa delegata i na koji sam “pušten da uđem” da ne bi došlo do incidenta. Na ovaj u pripremi Kongres iz općinske oraganizacije Centar, delegira se devet Bošnjaka, pet Hrvata, pet Srba i pet “Ostalih”. Mene, kako rekoh, nema ni u prijedlogu.
U Socijaldemokratskoj partiji Bosne i Hercegovine stekao sam mnogo prijatelja, drugova i drugarica kojih se ne odričem, ukoliko se i oni mene neće odreći.
Zahvalan sam kolegici, drugarici i prijateljici Benjamini Londrc-Karić jer sam za vrijeme njenog mandata gradonačelnice Grada Sarajeva od 21. juna 2021. godine bio u njenom Savjetu sa ostalih 18 savjetnika bez ikakve novčane naknade, bio sam ponosan jer sam bio prvi Rom u Bosni i Hercegovini savjetnik gradonačelnice. Dakle, bio sam savjetnik prije mog članstva u SDP-u Bosne i Hercegovine.
Naravno da sam zahvalan i mnogim drugim drugaricama i drugovima, neću ih nabrajati kako ne bih povrijedio nekog slučajno izostavljaući, koji su me podržavali, nadam se i dalje toj podršci, u mojoj borbi za prava čovjeka, za prava nacionalnih manjina, i svakako, za prava Roma Bosne i Hercegovine po mjeri njenih građa i naroda – naveo je Sejdić.