Od ukupno 14 županija koje su bile minski sumnjiva područja, preostale su još tri: Ličko-senjska, Sisačko-moslavačka i Karlovačka. U razminiranju i od mina stradalo je više od 600 osoba, od toga 208 smrtno.
Gospođa Nada radilla je kao pirotehničarka 10 godina. Prvi je put u minski sumnjiv teren ušla 1998. godine.
– Prvi teren je bio u Pakracu i onda smo bili podijeljeni po skupinama. Odrađivali smo teren uz Pakrac. To je bila nekakva linija razdvajanja, pa smo to čistili, prisjetila se pirotehničarka Nada Ušurić.
Na terenu je provodila tri sedmice u komadu, nakon čega je slijedio sedmodnevni odmor. I tako godinama. Sudjelovala je u razminiranju po cijeloj zemlji. S ponosom se sjeća tih dana.
– Škare i plipalica, bez pancirke, bez kacige. Bio je protokol, zoveš voditelja, obilježi se, vidi se može li se onesposobiti ili se uništava na licu mjesta, ako je opasna za rukovanje, pojasnila je Nada.
Gotovo trideset godina poslije – da bi cijela Hrvatska bila slobodna od minske opasnosti, preostalo je razminirati još tri županije: Ličko-senjsku, Sisačko-moslavačku i Karlovačku. Ovisno o kongifuraciji terena, pri razminiranju koriste se tri načina.
– Primjenjive su tri metode, koristimo strojnu pripremu terena, ručnu detekciju mina i pse za detekciju mina kada stroj pripremi tu površinu, da bi psi mogli kvalitetno pretražiti to što je tretirano, objasnio je Nikša Bogdanić, načelnik Hrvatskog Centra za razminiranje Ravnateljstva Civilne zaštite.
Jedan od najtežih preostalih terena je i onaj u bivšoj vojarni u Ogulinu, gdje je neki dan poginuo deminer.
– Radi se o velikom području, to je brdsko, na dijelovima dosta čak i nepristupačno područje, dosta strmo područje i nemoguće je primijeniti strojeve na tim djelovima, tako da se 70 posto poslova na radilištu obavlja ručnom detekcijom mina, istaknuo je Tomislav Roviščanec, pirotehnički nadzornik HCR-a Ravnateljstva Civilne zaštite.
U Hrvatskoj zbog mina poginulo 208 osoba
Prema evidencijama, od mina je u Hrvatskoj dosad stradalo 612 osoba, od toga 208 smrtno. Iako se prije odlaska na teren rade operativni planovi, izazova ne nedostaje.
– Kada krenemo raditi, ne znamo hoće li će teren biti zagađen i hoćemo li trebati više fizičli raditi prilikom upotrebe metal-detektora ili će biti jednostavan teren, hoću li danas pronaći neko eksplozivno sredstvo ili ne, zaključio je Roviščanec.
Prema nedavno prihvaćenom Planu protuminskog djelovanja za 2025. godinu, Hrvatska bi do 1. marta 2026., nakon više od 30 godina, trebala postati zemlja bez mina.