Prodor VRS-a preko Devetaka i Dobošnice do opkoljene Proluće i izvlačenja stanovništva iz ovoga sela na Ozren bio je sva lukavačka ratna prošlost.
Sa kote Vijenac (619m) VRS je faktički na dlanu imali tri općine: Banoviće, Lukavac i Zavidoviće, a odatle su komotno gađali i Živinice i Tuzlu. Koliko je ovo strateški važna tačka govori i podatak da je ona bila opskrbljena sa dvadesetak artiljerijskih oružja različitih kalibara, piše Historija.ba.
Snage Armije BiH nekoliko puta su jurišale na ovu tvrđavu. No, 11. maja 1994. će ostati u doživotnom pamćenju svih stanovnika lukavačke i susjednih općina, ponajprije onih koji su trpili najviše nepravde sa ovoga uporišta.
Iznenađenje je bilo potpuno, jer je malo ko vjerovao u osvajanje ove tvrđave. Akciji oslobođenja Vijenca su prethodile desetodnevne pripreme. Niti jedna sitnica nije prepuštena slučaju.
Sa sjeverne strane su jurišale jedinice 212.bosansko oslobodilačke brigade i jedna mješovita četa 117. brdske brigade dok su sa južne strane nastupale jedinice 119. muslimanske i dijelovi živiničkih osa.
Najviše tereta u ovoj akciji su podnijeli vojnici 212. brigade i to njezine 2., 4. i 6. čete. Prvi vod 6. čete se prvi probio i zauzeo Kapu. Heroji ove bitke su Senahid Alibašić, komandir ovoga voda, i Šefik Hamustagić Kuvajt.
Akcija je, nakon dolaska jedinica u sektor napada, krenula ujutro u pet sati i deset minuta. Vod Senahida Alibašića je išao pravcem lijevo od barutnog magacina Fabrike sode Lukavac i desno od Šipine.
RATNI PLIJEN VRIJEDAN 10 MILIONA DM
Nakon zauzimanja Kape borbe su se vodile lijevo od ove tačke, a vec u prvim popodnevnim satima je cijela akcija završena, i čitav sektor Vijenca oslobođen.
Zarobljen je impozantan ratni plijen: 2 tenka T-34, s velikim količinama zrna za njih, 4 minobacača 82 mm, 2 minobacača 120 mm, 4 topa 76 mm, 2 topa 40 mm, 4 BsT-a, PAT 20/1 mm, broving 12,7 mm, dosta protivoklopnih sredstava i pješadijskog naoružanja i municije.