Sve je više škola u Federaciji BiH koje smatraju da se treba zabraniti upotreba mobitela u školi, jer su mišljenja da bi se time smanjilo ometanje nastave, poboljšala koncentracija učenika te postigla veća pismenost i socijalizacija djece.
No, da li je zabrana mobitela u školama rješenje? Nemoguće je postavljati izričita ograničenja kada je riječ o upotrebi mobitela? Pitanje je kako uopšte balansirati kad je riječ o ovoj temi, a u cilju dobrobiti učenika, njihovog zdravlja, obrazovanja i odgoja?
Na ova pitanja za Bosnainfo odgovorili su Amina Osmanagić, magistrica psihologije koja radi kao školski psiholog i Dženan Skelić, profesor za naučnu oblast psihologije i šef Katedre za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zenici.
“Današnji mobiteli su mikroračunari sa kapacitetom da pruže mnoge prednosti u smislu pristupa širokom, dubokom i smislenom obrazovanju. Škole su ohrabrile mnoštvo mobilnih aplikacija, posebno onih koje podstiču izgradnje vještina i koje nude pomoć u savladavanju gradiva. Mobiteli imaju beskrajne mogućnosti kao obrazovni alat, zbog čega ih neke škole tolerišu. Također, ono što je prednost nošenja telefona u školu koju će posebno istaći roditelji je lakša povezanost učenika sa “vanjskim” svijetom posebno tokom vanrednih situacija.
Međutim, postoji i ona druga negativnija strana korištenja mobitela u školama. Većina nas se može složiti da ovisnost koju mobiteli izazivaju, brzi pristup igricama, video zapisima i društvenim mrežama koje pružaju stvaraju mnogo ometanja za djecu u učionici. Strahovi od cyber nasilja i lakoća varanja na testovima koji utiču na smanjenje kvalitete obrazovnog procesa su glavni nedostaci nošenja mobilnih telefona u školu”, mišljenja je Osmanagić.
Kako ističe istraživači iz Velike Britanije dobili su jako zanimljive rezulte u istraživanju koje su vršili u školama koje su zabranile upotrebu mobilnih telefona. Otkrili su da je zabrana mobitela rezultirala povećanim postignućem učenika koji su ranije klasifikovani kao slabiji.
“Kada pričamo o djeci i mladima jako je važno je napomenuti da su u toj dobi potrebne granice. Oslanjanje na samoupravljanje kod djece u većini slučajeva neće dobro funkcionisati– kada postoji tehnologija, oni imaju tendenciju da je i koriste.
Ne smatram da škole moraju nužno primijeniti potpunu zabranu korištenja mobitela, ali jedan pristup bi mogao biti okupljanje djece, nastavnika i roditelja te izrada nekih smjernica. Ako su djeca uključena u postavljanje pravila, veća je i vjerovatnoća da će ih se pridržavati. Oni bi također trebali učestvovati i u donošenju sankcija za one koji ta pravila prekrše. Ako se nešto radi pretjerano onda to nije dobro.
Nastavnici i što je najvažnije roditelji moraju biti svjesni tehnologije i raditi s djecom kako bi posredovali u njenoj upotrebi. Zabraniti mobitele u potpunosti nema smisla kada i odrasli sjede ispred njih osam sati ili više dnevno. Radi se o prenošenju poruke da ovi alati čine živote boljim. Roditelji i nastavnici naravno, moraju biti primjer”, kazala je za Osmanagić za Bosnainfo.
Inicijativu za izradu propisa kojim se zabranjuje upotreba mobilnih telefona i tableta tokom trajanja nastave u svim osnovnim i srednjim školama u Federaciji, osim u situacijama kada je upotreba neophodna zbog edukativnih, medicinskih i drugih opravdanih razloga, postavila je zastupnica Marijana Hrvić-Šikuljak na vanrednoj sjednici Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH održanoj 25. oktobra ove godine.
“Inicijativa koja nam je dostavljena je opravdana te načelno podržavamo pokretanje iste, a u cilju dobrobiti učenika, njihovog zdravlja, obrazovanja i odgoja. Ipak, ne zagovaramo potpuno izbacivanje tableta i drugih elektronskih uređaja iz nastavnog procesa, ako se koriste u odgojno-obrazovne svrhe i pod nadzorom nastavnika i stručnih suradnika u školi.”, stav je Ministarstva obrazovanja i nauke FBiH.
Dodaju kako u cilju osiguravanja kvalitetnog obrazovanja, uključujući jačanje digitalnih kompetencija učenika, već duži niz godina podržavaju projekte koji se odnose na jačanje digitalnih kompetencija učenika, ali i zaštitu i prevenciju nasilja u digitalnom okruženju.
Napominju i kako prekomjerna upotreba mobilnih telefona i tableta nosi sa sobom negativne posljedice te smatraju da je potrebno raditi na tome da se svi negativni učinci današnjih tehnologija svedu na minimum.
“Upotreba mobilnih telefona i tableta na nastavi treba biti regulirana zakonskim i podzakonskim aktima na razini kantona ili aktima škola.”, zaključuju iz Ministarstva.
Prof. dr. Dženan Skelić smatra kako je ovaj problem kompleksan i ne mogu se donijeti jednostavna rješenja koja bi bila obrazac kako treba postupiti.
„Ukoliko je dijete razvilo ovisnost o mobitelu, uskraćivanje istog će zasigurno stvoriti frustraciju i krizu te otežati pa čak i onemogućiti praćenje nastavnog procesa i učešće u njemu, a vjerovatno dovesti i do veće šanse za konflikt sa autoritetom ili vršnjacima kao posljedica izloženosti stresu kao produktu apstinencije, odnosno odvojenosti od izvora sadržaja ovisnosti. Problem je odveć kompleksan za jednostavna rješenja i ishitrene akcije“, poručio je Skelić za Bosnainfo.
U konačnici velika je odgovornost cijelog sistema, roditelji se trebaju zainteresirati, pitati dijete šta je trend na internetu, koje aplikacije koristi, što koji izraz znači i za šta se koristi. Pogledati šta je to što gledaju, pročitati poruke koje djeca šalju na Whatsapp, Viber, Snapchat grupama i slično.
Svaka škola bi trebala sistemski obrazovati djecu o odgovornom korištenju mobilnih uređaja i interneta, pratiti trendove, ali prije svega razviti blizak odnos s djecom tako da imaju povjerenja potražiti pomoć od pedagoga, psihologa i profesora škole onda kad se događaju neprimjerene stvari među njima. I to ne samo izravno njima, već nekom bližnjem.
Svako od nas treba biti primjer, jer djeca nas gledaju, oponašaju, slijede put kojim idemo!
