Retrovizor

Crtice iz historije: Aladža jedna od tri najznačajnije džamije u BiH opjevana i u pjesmi (VIDEO)

Aladža džamija (Šarena džamija, džamija Hasana Nezira) centralna je džamija Goraždanskog muftiluka, te najznačajniji objekt u Foči.

FOTO: ANADOLIJA
FOTO: ANADOLIJA

Jedna od tri najznačajnije džamije u Bosni i Hercegovini, uz Gazi Husrev-begovu u Sarajevu i Ferhadiju džamiju u Banjoj Luci. Izgrađena je 1549-1551. godine u Foči te je spadala u kategoriju većih džamija i prva je džamija u Bosni i Hercegovini izgrađena u klasičnom osmanskom stilu. Gradio ju je bliski saradnik Mimar Sinana, Hasan Nazir i njena najveća vrijednost je što su sve kasnije džamije građene oslanjajući se na ideju Aladža džamije.

“Putovao sam i u mnoge gradove dohodio, ali ovako mjesto još nisam vidio”, najljepši je zapis koji je o Aladža džamiji u Foči napravio Evlija Čelebija, a koji je stajao zapisan na trijemu Šarene džamije.

Aladža džamija nalazi se na desnoj obali rijeke Ćehotine, oko 1,5 km daleko od ušća Ćehotine u Drinu, uzvodno od Gornjeg mosta, blizu stare fočanske čaršije i centra grada smještenog u prirodnom trougaonom prostoru kog formiraju rijeke Drina i Ćehotina. U sastavu kompleksa nalazili su se džamija, turbe, šadrvan, grobni sarkofazi i nišani.

Prema tarihu isklesanom u kamenoj ploči, dimenzija 50×90 cm, koja je bila uzidana iznad ulaznih vrata, Aladža džamija je sagrađena hidžretske 957. (1550/1551). Natpis na tarihu bio je ispisan i isklesan u tri elipsasta polja u tri reda. Korišćeno je lijepo nesh pismo, a slova natpisa se mjestimično prepliću sa dekorativnim listićima i pupoljcima, tako da djeluje kao ornament. Prva dva reda teksta su u prozi, a posljednji je u stihu:

“Ovu časnu džamiju i uzvišeni mesdžid sagradio je u ime uzvišenoga Boga dobrotvor Hasan, sin Jusufov za ljubav Bogu, želeći postići božje zadovoljstvo. Tajni glas izreče joj kronogram: ‘O vječni (Bože) primi (ovo djelo), lijepo’.”

Nakon aneksije Bosne i Hercegovine austrougarske vlasti su nastojale, preko Zemaljske vlade, pridobiti upravu vakufa Aladža džamije da se preduzmu “restauratorski radovi”.

Godine 1917. u kampanji prikupljanja olova za ratne potrebe, koju su provodile austrougarske vlasti, skinut je originalni olovni pokrivač sa kupole džamije.

Tokom drugog svjetskog rata italijanska vojska džamiju je koristila kao skladište, a džamija je pretrpjela velika oštećenja: uništen je ćurs, oštećena kamena plastika minbera, oštećena osnivačeva grobnica, ukradeni svijećnjaci (čiraci), potpuno uništen veliki persijski ćilim koji je krajem 19. vijeka džamiji poklonio austrijski prestolonasljednik Rudolf.

Iako uvrštena na svjetsku listu kulturne baštine UNESCO-a, 1992. godine miniran je i potpuno uništen kompleks Aladža džamija u Foči sa objektima koji su joj pripadali: turbetom Ibrahima, sina osnivača džamije, okolnim mezarima i nadgrobnim spomenikom osnivača Hasana Nazira, šadrvanom i česmom u zidu dvorišta, kamenim zidom na jugoistočnoj strani, južnoj i zapadnoj kapiji, a svi ostaci kamionima su odvezeni u korito rijeke Drine nedaleko od lokaliteta gdje se nekada nalazila.

Ispod šuta, otpada i ostataka nacionalnog spomenika nađena su tijela ubijenih Bošnjaka koji su bili zatvorenici KPD u Foči.

Obnovljena je 2019. godine.

Umjetnik kojeg često nazivaju kraljem sevdaha Božo Vrećo posvetio je i pjesmu Aladža, čiji je kreativni koncept, španjolski snimatelj, Miki Olabarri Powell, osmislio u saradnji sa Božom.

„Metaforično, Aladža je u ovom slučaju pripadanje prirodi, vraćanje Njoj i Njemu, kao sveprisutnom Bogu koji je svuda oko nas. Prihvatanje slobode biti to što jesi, što i jest poenta života“, napisao je Božo nakon što je objavio pjesmu.

Prihvati notifikacije