Taj posao je prvobitno obavljao ispred stare duhanjare na Marindvoru, a potom u Titovoj ulici gdje je radio do 6. januara 2014. godine kada je preselio na bolji svijet.
Na ovog dobrog i vrijednog čovjeka danas podsjeća spomen ploča na mjestu u Titovoj ulici gdje je radio do kraja svog života.
Neposredno, prije negove smrti; da li zbog recesija ili toga što je sve manje i manje bivalo onih koji su sa čistim i naglancanim cipelama željeli fascinirati druge; broj onih koji su željeli da od svojih cipela načine „ogledalo“, bivao je sve manji i manji.
No, da Čika Mišo nebi zaboravio ono što najbolje zna da radi, nerijetko se znao latiti četke te umjesto drugma cipele naglancati samom sebi.
-Ma ja to onako, šale radi, nastojim da prepravim onu narodnu poslovicu koja kaže da je u majstora kuća najgora, govorio je Čika Mišo u trenutku dok smo objektivom našeg foto aparata bilježili tu njegovu aktivnost.
-Ko će svratiti kod mene da mu „udarim glanc“ ako vidi da su moje cipele ukaljane. Istina, od ovog poslateško se živi. Ljudi sve manje čiste cipele na ulici. Međutim, posao koji radim više od šezdeset godina ne mogu prestati raditi pa makar cipele glancao džaba.