Preživljam jer svaki dan razmišljam koliko mogu potrošiti. Tražim gdje da kupim jeftinije, a količine sam odavno smanjila, kaže osamdesetčetvorogodišnja penzionerka iz Banjaluke Rosa Divjak. Prisjeća se boljih vremena kada je mogla sebi mnogo više priuštiti. Žao joj, kaže, omladine što odlazi iz zemlje u potrazi za boljim životom.
„Moja penzija je oko 500 maraka, tu su i računi, ja to sve uklopim nekako. Onaj ko ima manje od mene, teško je.“
Građani su ogorčeni što poskupljenjima nema kraja.
A potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu u septembru pokrivena je sa 44 odsto prosječnom i nepunih 20 odsto minimnalnom platom. U Savezu samostalnih sindikata BiH traže uvođenje diferencirane stope PDVa i pomoć domaćim prizvođačima. Vlasti su, kažu, zakasnile sa svim sistemskim mjerama.
„Nažalost najveći broj građana u BiH preživljava. Ne živi normalno, prihvatljiv i dostojanstven život, već isključivo preživljava“, kaže Lejla Čaušević iz Saveza samostalnih sindikata BiH.
U Pokretu potrošača su izračunali da četvoročlana porodica za hranu mjesečno troši 1.400 maraka ili jednu prosječnu platu. A gdje su ostali troškovi. Za mjesečnu potrošačku korpu nisu dovoljne ni dvije prosječne plate ni pet minimalnih.
“Jedna prosječna plata samo za hranu. Taj primjer nemamo u okruženju. U Njemačkoj 30 odsto jedne prosječne plate ide na hranu. Odričemo se se svega i svačega. Odričemo se obrazovanja, kulture, sporta, higijene“, poručio je Marin Bago, predsjednik Udruženja potrošača “Fortuna”.
Koliko je srozan životni standard građana pokazuje i analiza ekonomiste Faruka Hadžića. On je izračunao da su građani za 100 maraka prije tri godine mogli da kupe 28 litara mlijeka, 25 kilograma brašna, 36 kilograma šećera više nego u ovoj godini. To se događa, zaključuje, kada se na vrijeme ne bori protiv inflacije.