Psiholozi i savjetnici za odnose slažu se da ljubav ne smije biti uvjetovana zahtjevima koji brišu osobnost ili narušavaju granice druge osobe. Evo četiri takva primjera.
1. Da se promijeni kako bi nama više odgovarao
Tražiti od partnera da promijeni svoju osobnost, interese ili navike samo kako bi se prilagodio našim standardima može biti duboko destruktivno. Psiholozi upozoravaju da takav zahtjev šalje poruku: “Nisi dovoljno dobar takav kakav jesi.” To može stvoriti osjećaj odbacivanja i nesigurnosti, umjesto prostora za rast i prihvaćanje. Razlika između osobnog razvoja i pokušaja da nekoga “preoblikujemo” leži upravo u poštovanju njihove autentičnosti.
2. Da bira između nas i bliskih ljudi (obitelji, prijatelja)
Stavljanje partnera u poziciju da bira između nas i svoje obitelji ili prijatelja stvara nepotreban pritisak i narušava zdrave društvene odnose. Savjetnici za odnose naglašavaju da izolacija nikada nije znak ljubavi, nego kontrole. Umjesto postavljanja ultimatuma, preporučuje se razgovor o osjećajima i granicama, ali uz uvažavanje važnosti drugih odnosa u partnerovu životu.
3. Da potiskuje svoje emocije radi našeg privida mira
Mnogi nesvjesno traže da partner “bude jak”, “ne dramatizira” ili “zaboravi na to”, osobito kada se mi ne znamo nositi s njegovim emocijama. No, kako psiholozi ističu, to vodi emocionalnom zatvaranju i pomanjkanju iskrene povezanosti. Svatko ima pravo na emocije, čak i kada nam je teško nositi se s njima. Puno zdraviji pristup je pružiti prostor za izražavanje i slušanje bez osuđivanja.
4. Da žrtvuje svoje snove ili ciljeve zbog veze
Zahtijevati od partnera da se odrekne karijere, hobija, obrazovanja ili bilo kakvog osobnog cilja u korist veze često vodi nezadovoljstvu i gubitku samopoštovanja. Psiholozi upozoravaju da prava podrška ne znači ograničavanje, već slavljenje partnerove individualnosti i snova. Dugoročno gledano, zdrava veza je ona u kojoj oba partnera imaju slobodu rasti – zajedno i pojedinačno.