Šta BiH može očekivati od sjednice Evropskog vijeća? Je li novi podsticaj Unije teško ostvariva, a datum prve međuvladine konferencije trenutno nemoguća misija?
Zašto evropski zakoni nisu prioritet nad dnevnopolitičkim obračunima? Kako je glavni pregovarač postao ključno političko pitanje? Jesmo li uopće u fokusu dok se svjetske sile pripremaju na moguće sukobe?
-Pregovori BiH sa EU-
”Juni u Evropsku uniju nije mjesec kada se razgovara o politici proširenja. To se dešavalo samo kada Evropska unija treba da odluči, odnosno da donese pozitivnu odluku. Pretpostavljam da će Bosna i Hercegovina biti izignorisana, a ponuda je bila poštena. Usvajanje dva zakona, a zauzvrat pregovori. U slučaju otvaranja pregovora ne vjerujem da bi došlo do kritika, ali okvirno Evropska unija ukoliko postoje pozitivne vijesti ona ih ohrabri i podrži, a u negativnom i kritičkom smislu tu je Evropska unija pažlljiva jer svakako zemlje pristupaju vlastitom voljom pregovorima. Sve zavisi do koje mjere se cijene dosadašnji nacrti zakona. Evropska unija s obzirom na cjelokupni geopolitički momenat neće gledati nikome kroz prste. To bi bilo i kontraproduktivno i za samu Bosnu i Hercegovinu”, kazao je.
-Plan rasta-
”Mislim da na papiru vlasti u BiH se nisu dogovorile 100%. Na papiru svi koji su učestovali u toj radnoj grupi su krivi. Međutim, rađeni su kompromisi i izlazilo se u susret i drugim zemljama koje su imale problema. U slučaju BiH Evropska unija je odlučila da ne bude feksibilna. Ne samo da smo ostali bez novca, nego se i vrši pristisak iz civilnog sektora da bi situacija bila makar dijelom bolja. Bosna i Hercegovina se može još uvijek uključiti u reformsku agendu. Kako vrijeme odlazi, sve manje i manje će biti novca, ali još uvijek možemo ući tu. To nije samo usvajanje reformske agende, nego se to mora i ispuniti kako bi novac stigao. Svakih 6 mjeseci se sumira urađeno i onda se odredi količina novca koju je država zaslužila”, kazao je, piše Federalna.