Porodica El-Barawy već godinu i po živi u izbjegličko-prihvatnom centru u Salakovcu pokraj Mostara. Mostar i cijelu Bosnu i Hercegovinu opisuju kao izrazito lijepu. Ljudi su ih, kažu nam, lijepo prihvatili, ali nedostaje im rodni kraj. Sjećanja su teška.
„Vrlo je teško živjeti daleko od svog rodnog mjesta, gdje si prošao sve i potrošio svoje djetinjstvo, gdje su drugovi i familija, nama posebno za vrijeme ramazana, koji ovdje ima drugi ukus“, priča izbjeglica iz Gaze Samir el-Barawy.
„Teško je, pošto je tamo ostao rat, a nismo navikli da sami provodimo ramazan. Kod nas u Palestini ramazan je za porodicu, a ovdje smo sami i puno mislimo na one što su ostali tamo“, dodaje Dalila el-Barawy, piše Federalna.
Svjesni su, govore, da povratka u Gazu nema. Samirova mlađa kćerka Samira je i rodila dijete u Mostaru. U centru im ništa ne fali, ali bilo bi mnogo lakše kada bi imali privatni smještaj da konačno krenu u novi život, što neće biti lako.
„Četiri su familije, nemamo privatnosti, cijeli dan je gužva, jedna kuhinja za sve, malo je teško. Kad imaš stan za sebe, muža i djecu, bolje je za tebe“, kaže Samira.
Unatoč brojnim problemima koje im je život donio, porodica El-Barawy na kraju dana ipak pozitivna, dok su svi članovi obitelji, ukupno njih 16, na broju, prostora za negativnost nema.
„Moraš biti pozitivan i aktivirati tu pozitivnost jer drugačije ne možeš, inače će sve preći na djecu i to je onda loše“, poručuje Samir el-Barawy.
Brigu o porodicu El-Barawy kao i brigu o drugim porodicama vodi ukupno devet zaposlenih u Izbjegličko-prihvatnom centru Salakovac. Govore nam da situacija za ove ljude nije nimalo laka, ipak, od osnovnih ljudskih potrepština preko zdravstvenih usluga korisnicima centra ovdje ništa ne fali. Djeca su, također, uključena u društveni život.
„Važno je istaći da sva djeca korisnika pohađaju redovan sistem obrazovanja na području grada Mostara“, navodi Ahmet Sijamhodžić, stručni suradnik u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine.
Nije lako krenuti u novi početak. Ali mora se. Pa za kraj, poruka Dalila el-Barawy za sve:
„Najbitnije je da smo živi i zdravi i sve dođe polako, djeca su krenula u školu, počeo je neki normalan život i sve ovo će da prođe.“