Svijet i regija su zgroženi, traži se odgovornost. Jedni prozivaju roditelje, drugi sistem, a treći sistem vrijednosti. Svima je zajednička samo briga.
O tome jesmo li kao društvo zakasnili i postoji li nada da se može efikasno djelovati govorio je Nenad Čanak, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine u emisiji “7 PLUS” Hayat TV.
“Živimo u različitim državama gdje jedan dio ne može da živi mirno, a da u drugom nije tako. Ta kompletna privremenost u kojoj živimo svi decenijama morala je da počne da rađa i ovakve užasavajuće plodove mržnje. Ja i kao roditelj i kao čovjek sam ostao bez riječi. Djeca da se ne vrate iz škoje je najstrašniji dio krvave bajke.
To je zaista ono gdje prestaje mogućnost bilo kakvog razmišljanja na tu temu. To je jednostavno čista bol. Međutim, ako pokuša čovjek da kaže dobro, da vidimo šta je dovelo do toga. Već 33 godine najmanje prvi put sam aktivno to pratio i razmišljao o tome ’81 godine. Ovo je užasno. Gdje je nestala empatija.
Ja sam prije dosta godina 1994. godine bio u grupi ljudi koji su prvi ušli u Tuzlu poslije obruča koji je tamo bio. Bili smo primljeni na način koji je bio više nego dirljiv. Ti ljudi su se trudili da sakriju rat kao sramotu. To su doživljavali kao nešto što je toliko ružno da se pred gostima ne smije pokazivati. Padale su na nas granate”, rekao je Čanak.
Prisjetio se maja kada je granata ubila 71 budućnost i ranila 240 na Tuzlanskoj kapiji. Kaže da je bio užasnut kao i danas.
“Jučer je zapaljeno osam svijeća kod Kapije i niko to nije obezbjeđivao za osam nedužne djece koja se nisu vratila iz škole, a 71 svijeća se nije zapallila nigdje u zemlji u kojoj ja živim. 1601 dijete u Sarajevu ubijeno u opsadi. Nije upaljena 1601 svijeća.
Zgrožen sam ovom đavoljom statistikom. Ako na stepeništu biblioteke u Prištini gore svijeće za ubijenu djecu u Beogradu o čemu se tu radi. Gdje je izgubljena ta elementarna ljudska empatija, elementarna solidarnost ljudi koji su do jučer rado išli jedni kod drugih u goste, a danas se sve svelo na krvavu video igricu. Kada gledam svu tu gadariju od političke zloupotrebe svega toga. Ne ubija oružje nego ljudi”, ističe Čanak.
Osvnrno se i na to da li će u Srbiji uslijediti adekvatni potezi da se ovo ne ponovi. Najavljeno je razoružanje, a o tome šta može državni vrh uspostaviti, Čanak smatra da nije u pitanju oružje, već kultura koja je dovela do toga.
“Kada smo došli do toga da su osuđeni ratni zločinci redovni gosti na televizijama sa nacionalnom frekvencijom? To je bizarija. Sticajem okolnosti sam nastupao dan ranije i kad sam završio gostovanje je stigla vijest o masakru.
Čime se kvalifikovao ratni zločinac da uopšte uzima u usta, on koji je mlatarao oružjem, taj isti koji je vadio pištolj na studente, taj isti priča o masakru u školi. Srbija je bolesno društvo. Novogovor je govor kada je vlast uvijek u pravu. Nije pitanje sredstva. To je čista laž. Da neko hoće da rješava stvari u korijenu morao bi da se zapita šta se deslio sa ljudskom empatijom u Srbiji, u Srbiji u zemlji koja ako neko mora da klekne pred mrtvom djecom to je Srbija”, kazao je Čanak.
U Srbiji su najavljeni i protesti. Čanak govori da mu nije jasno protiv čega.
“Protiv čega će da se bune kad se sa svima slažu. Užasnut sam pred time da se osmero djece i jedan radnik nisu vratili iz škole. U Novom Sadu je prije nekoliko godina bio obračun automatskim oružjem ispred vrtića. Je li neko odgovarao za to? I onda šta se desilo. Desilo se to što niste primijetili opsadu Sarajeva.
Što niste primijetili hladnjače u Novom Sadu pune poubijane djece i staraca. Kada Milorad Dodik se sprda sa genocidom u Srebrenici, ako životi tako ne vrijede ništa, zašto mislite da će 13-godišnjak iz bilo kojeg razloga morati da primijeti da životi njegovih drugova treba nešto da vrijede”, govori Čanak.