Možda se smijete ili možda mislite da u sezoni novinarskih “kiselih krastavaca“ kada nema vijesti, sedma sila izmišlja i lažnim vijestima diže sebi tiraže. Ali, paradoksalno, ovo za đaka generacije i kisele krastavce je suštastvena istina.
Puna, istinita vijest glasi da je grad Banja Luka svom učeniku generacije iz jedne od gradskih osnovnih škola dodijelio poklon paket koji sadržava teglu krastavaca, promotivni materijal u obliku kape i rokovnika telekomunikacione kompanije, te ulaznicu za gradski bazen “Akvana“ (koja je pod stečajem).
Nagrada između poluprazne sindikalne korpe i sadake
Dobro, kazaće neki, poklanja se ono što se ima. Ili će reći drugi, poput agresivno-pasivne savjetnice gradonačelnika Stanivukovića za kulturu i socijalnu politiku Mirne Savić-Banjac, da se “poklonu u zube ne gleda“.
Ali zaista, hajmo se uozbiljiti.
U 21. vijeku – jednom naprednom, vrijednom i talentiranom djetetu se uručuje “poklon“ koji je nešto između poluprazne sindikalne korpe i sadake. I na to sve još dolazi i karta za bazen koji je pod stečajem, a koji je od perspektivnog preduzeća upravo pod komandom nesposobnih i sklonih krađi gradskih glavaša postao gubitaš.
Pa kakva je onda ovo poruka za talentiranu djecu?
Kristalno jasna, da ne može biti jasnija. Bježite odavde, koliko vas noge i diplome nose! Bježite spašavajte žive glave! I da se razumijemo, nije to tek poruka nekakvih NGO depresivaca, nego baš gradske uprave, dakle vlasti koja nadarenu djecu ovakvim “poklonima“ vrijeđa i de facto svrstava u socijalne slučajeve.
Ali ono bitnije, gledajući širu sliku, to je sociološki i ako hoćete filozofski doživljaj bolesnog društva u kome su bahati popovi-lopovi rado viđeni gosti u crnim limuzinama; to je doživljaj društva u kome su kriminalci “uspješni biznismeni“, a dame noći uticajne članice zajednice. Na koncu to je doživljaj društva u kome su nacionalističke zvijeri zvijezde, dok je normalan ili telentovan mlad čovjek, biće za sprdačinu. Pa makar i ovako.
Umjesto USB-a kiseli krastavci
Aktivistica i novinarka iz Banje Luke, Melani Isović razgovarala je sa roditeljima djeteta koji su samo kratko prokomentarisali “Kiseli krastavci na ljeto? Mogli su staviti neki USB koji bi bio bar od neke koristi”.
O, vi, nezahvalnici roditeljski! Šta hoćete da Grad djetetu pokloni USB stik, pa da dijete još pomisli kako je učenje vrijedno truda? I šta kasnije? Još da dobije laptop na poklon, pa da se nastavi obrazovati? A ne, ne! Ovako tegla kiselih krastavaca, pa neka ide put Slovenije i dalje na zapad ako će raditi na sebi, da nam ne remeti klimu našeg “napretka“.
A kad smo kod “napretka“, zanimljivo je da se svi pozivaju na tešku “materijalnu situaciju“ zbog koje su pokloni “takvi kakvi jesu“.
Gore narečena savjetnica Mirana Savić- Banjac tako kaže:
“I nadam se da će narednih godina biti sve više mogućnosti da pomognemo đacima, da im olakšamo život i školovanje, da ih motiviramo i nagradimo, a ne da ih učimo da su neki pokloni jadni i smiješni.”
Novaca ima na bacanje, ali ne za teletnovanu djecu
Gospođo Banjac, niko ne uči djecu da su pokloni “jadni i smiješni“, ali su zaista jadni i smiješni ako poredimo kisele krastavce sa recimo 11 milona maraka, koje je Grad Banja Luka poklonio za propali teniski turnir Srbija Open, a koji se više nikad neće održati u gradu na Vrbasu i koji je zapravo bio vašar na kome su ljudi “došli da vide Đokovića“.
Pa je još jadnije spominjati krastavce i nezahvalnost u kontekstu dodatnih 34 miliona koje je izdvojio entitet Republika Srpska, za ovu tenisku feštu od besmisla, što će reći da je doslovno u šljaku i blato bačeno zvanično 45 miliona maraka. I da se razumijemo, ove podatke je iznio Milorad Dodik, ne neki maliciozni ekonomski analitičar, što će reći da u realnosti milionski iznos bačenih para obilato premašuje cifru od 45 miliona maraka.
Dakle, za milionsko bacanje para, kako bi se bildao nacionalni i nacionalistički mišić ima prostora i što je bitnije novaca, a za kakav USB stik, ili gluho bilo, kompjuter od 1.000 maraka za najboljeg đaka generacije, eto para nema.
Ako ovo nije poruka mladim ljudima šta da rade i gdje da idu nakon školovanja ovdje, ne znam šta je.
A poruka ne može biti jasnija, ili postanite dio sistema, imaćete ne samo laptop, ne samo položaj, avione i kamione, nego ćete vi biti ti koji će određivati gdje idu milioni, avioni i kamioni. U protivnom, čeka vas tegla kiselih krastavaca, karta za bazen u stečaju i možebitno ona druga, autobuska karta u jednom pravcu – do najbližeg graničnog prelaza sa Evropskom Unijom.
Ovdje mladi, talentovani, nadareni, vrsni učenici ne samo da nisu dobro došli, oni su kao takvi prijetnja za postojeći, mafijaško-koruptivni i nacionalistički sistem u kome se tačno znaju uloge.
Pa onda, kad ovako posložite stvari, nema boljeg i poučnijeg poklona za telentovano dijete od tegle kiselih krastavaca.
Samo partijska knjižica nudi nagrade
Uči sine, da bi dobio teglu kiselih krastavaca ili se odmah učlani u partiju da imaš sve ostalo.
Na koncu ovdje valja citirati Milorada Dodika, koji je obraćajući se prisutnim na otvaranju kampa mladih socijaldemokrata, a koji je održan još u septembru 2018. godine na Jahorini izrekao poznatu misao o studiranju, znanju i politici:
“Samo angažman u politici omogućava da realizujete svoje ideje. Možete biti najbolji student ili najbolji stručnjak u nekoj oblasti ali ako niste u sistemu vlasti, ako niste dio vlasti, sve to može izgledati kao zabluda.”
Ovu rečenicu treba zlatnim slovima urezati u svaku državnu, kantonalnu i gradsku instituciju u cijeloj zemlji jer je ona, na žalost, sušta istina. Jednako su je prihvatili i navodni opozicionari, koji drže vlast u Banjaluci.
A dijete koje je dobilo kisele krastavce je još mlado. Neka sa svojim roditeljima shvati ovaj poklon kao pedagošku opomenu i jednu vrstu životne raskrsnice od koje vode dva puta. Jedan je put u poslušnike, gdje će biti mnogo materijalnih nagrada, a ne samo kiselih krastavaca, a drugi je put u inostranstvo u ekonomsku migraciju, piše Dragan Bursać, prenosi Aljazeera
Jer, to je nama naša borba dala!