Nekada je važio za reformistu i pragmatičara. Doduše, ima tome već više od dvije decenije. On već neko vrijeme gotovo svakodnevno ismijava državu čiji je građanin, nazivajući je „vještačkom tvorevinom“ i sve otvorenije prijeti nasilnim otcjepljenjem. Time je Milorad Dodik (66), predsjednik Republike Srpske (RS), entiteta u Bosni i Hercegovini (BiH) sa većinskim srpskim stanovništvom, ovih dana uveo Evropu u drugu najozbiljniju bezbjednosnopolitičku krizu nakon ruskog rata protiv Ukrajine.
Povod za eskalaciju političke situacije u Bosni i Hercegovini je presuda Dodiku krajem februara 2025, kojom je osuđen na godinu dana zatvora i zabranu političkog djelovanja u trajanju od šest godina zbog nepoštovanja zakona i institucija bh. države. Iako presuda još nije pravosnažna, za Dodikom je izdat nalog za hapšenje. On se, međutim, ne odaziva pozivu na hapšenje. Prijeti, ne samo otporom svoje teško naoružane lične garde u slučaju pokušaja hapšenja, već i proglašenjem nezavisnosti Republike Srpske i njenim nasilnim sprovođenjem u djelo.
Austrijsko-bosanski politikolog Vedran Džihić ovu poziciju u razgovoru za DW naziva „prelaskom crvene linije putem akta nasilja“. Time, prema njegovim riječima, Dodik ne napada samo državu Bosnu i Hercegovinu, već i zapadnu međunarodnu zajednicu i koncept liberalne demokratije u cjelini.
Putovanja uprkos zabrani izlaska iz zemlje
Prije dvije nedelje Dodik je, uprkos nalogu za hapšenje i zabrani izlaska iz zemlje, otputovao u Srbiju, u Beograd, a odatle u Izrael na konferenciju protiv antisemitizma. Iz Izraela je zatim letio u Moskvu kod ruskog predsjednika Vladimira Putina. U isto vrijeme Njemačka i Austrija su mu zabranile ulazak na svoju teritoriju. S druge strane, Dodik je njemačku državnu ministarku u Ministarstvu spoljnih poslova, Anu Lirman, zaduženu za zapadni Balkan, tokom njene nedavne posjete Republici Srpskoj proglasio nepoželjnom osobom i natjerao je da napusti entitet.
Nova visoka predstavnica Evropske unije za spoljnu politiku i bezbjednost, Kaja Kalas, rekla je, tokom svoje prve posjete Bosni i Hercegovini, neku vrstu odlučne poruke: poručila je da EU „neće tolerisati nikakve prijetnje teritorijalnom integritetu, suverenitetu i ustavnom poretku Bosne i Hercegovine”. Svaki pokušaj razbijanja države je, kako je naglasila, neprihvatljiv.
Kaja Kalas: „Mir se održava silom”
Ona je to izjavila tokom govora vojnicima misije EUFOR Altea, EU zaštitne misije u Bosni i Hercegovini, u njenoj bazi u Butmiru, blizu sarajevskog međunarodnog aerodroma. Kasnije je slične poruke ponovila i tokom sastanka s članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine – predstavnicima tri konstitutivna naroda: Bošnjaka, Hrvata i Srba. Srpska predstavnica, Željka Cvijanović, nije propustila priliku da uputi podrugljivu metaforu na račun Kalas i međunarodne zajednice: „Kad se uđe u pogrešan voz, sve stanice su pogrešne“, rekla je Cvijanović, koju mnogi smatraju Dodikovom poslušnicom.
Sarajevo je bilo posljednja, i najvažnija, stanica Kalasove na njenoj prvoj balkanskoj turneji, nakon Podgorice i Tirane. S bivšom estonskom premijerkom u evropsku spoljnu politiku unosi se novi ton odlučnosti – prvenstveno prema Rusiji, ali i na zapadnom Balkanu. Kalas je nedavno u Sarajevu poručila da je za uspostavljanje mira potrebna diplomatija, ali da se mir „održava silom“.
Etno-nacionalizam protiv građanske države
Malo je zvaničnika EU prethodnih godina koristilo riječ „sila“ u kontekstu Dodika, a još manje ih se otvoreno stavilo na stranu Bosne i Hercegovine. Ipak, malo je vjerovatno da će Kalas uspjeti da zaustavi Dodikove separatističke ambicije – ne samo zato što ima ograničenu moć, već i zato što u samoj EU postoje veoma različiti interesi.
Tako je istovremeno s posjetom Kalasove, bh. prestonicu posjetio i hrvatski premijer Andrej Plenković, koji se još prije njenog dolaska izjasnio protiv uvođenja EU sankcija Dodiku. Iako je Plenković umjereni, proevropski konzervativac, po pitanju Bosne i Hercegovine zastupa tipično hrvatsku etno-nacionalističku poziciju – prema kojoj bi izborni sistem u zemlji trebalo da se u potpunosti bazira na etničkoj pripadnosti. Cilj je osnaživanje hrvatskih političkih snaga u BiH, pri čemu se na Dodika gleda kao na saveznika protiv Bošnjaka.
Hrvatska ima izrazito negativan stav prema hrvatskom članu Predsjedništva BiH, Željku Komšiću, jer se on zalaže za građanski model države, a ne za podjelu po etničkom ključu.
Orban šalje specijalce
No, Plenković, ipak, nije najvažniji faktor koji remeti evropsku politiku prema Bosni i Hercegovini. Najdosljedniji saveznik Milorada Dodika unutar EU je mađarski premijer Viktor Orban. Njih dvojica dijele isti model vladavine: sistem zasnovan na korupciji i klijentelizmu, iz kojeg najviše koristi izvlače njihove porodice.
Orban je Republiku Srpsku, koja se nalazi u teškoj ekonomskoj situaciji, više puta pomogao donacijama i kreditima. Kada je u februaru izrečena presuda Dodiku, Orban je u RS poslao specijalnu jedinicu svoje antiterorističke policije TEK, za koju centralne vlasti u Sarajevu tvrde da je imala zadatak da Dodiku, u krajnjem slučaju, pomogne da pobjegne.
Srpski predsjednik Aleksandar Vučić takođe pruža podršku Dodiku i političkim strukturama u Republici Srpskoj, u okviru svog koncepta „Srpski svet“ – ideje o duhovno-kulturnom, a po mogućstvu i političkom ujedinjenju svih Srba u jednoj državi. Prema spoljnopolitičkim potrebama, Vučić se povremeno predstavlja i kao „mirotvorac“, koji uspijeva da „smiri” Dodika i spriječi novi rat na zapadnom Balkanu.
EU neodlučna
Međunarodna zajednica, uključujući i visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, često je reagovala sporo ili nikako na Dodikove planove o secesiji. Tek se aktuelni visoki predstavnik, bivši njemački ministar poljoprivrede Kristijan Šmit, nakon izvjesnog oklijevanja odlučio da Dodika pozove na odgovornost. Nepoštovanje zakona koje je sam Šmit donio bilo je razlog za podizanje optužnice i izricanje presude predsjedniku RS u februaru. Međutim, do sada nije iskoristio ovlašćenje da ga smjeni s funkcije, piše Deutsche Welle.
Politikolog Vedran Džihić posebno kritikuje neodlučnost EU u BiH, naglašavajući da je upravo ona najviše investirala u izgradnju tamošnje države i da je BiH od kraja 2022. godine i kandidat za članstvo u EU. „Zapravo bi EUFOR trebalo da uhapsi Dodika, a EU da pomogne u tome“, kaže Džihić. „Ali očigledno se EU toga plaši i radije pribjegava transakcionoj politici – kako je to već mnogo puta bilo – pokušavajući iza kulisa da pregovara s Dodikom. Po mom mišljenju, takav pristup je opasan za društvo u cjelini, jer Dodik je nasilnik koji je prekršio zakon i nastaviće da ga krši.“
Bosna i Hercegovina se već nalazi „usred otvorenog separatizma“, upozorava Džihić. Regionalni moćnici poput Dodika neprestano koriste nejedinstvo EU kako bi je oslabili i ismijavali. „Ako se Dodikovom ponašanju sada ne stane na put, on će svoje planove o secesiji sprovesti. A to se ne tiče samo jedne male zemlje negdje tamo u Evropi – posljedice bi bile katastrofalne za cijelu EU i za cijelu Evropu.”