Na prostoru Bijambara ima osam pećina. U Gornjoj pećini su nađeni tragovi ljudskog prisustva, oruđa i oružja iz kamenog doba, koja se nalaze u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
Od ovih pećina, jedino je Srednja bijambarska pećina uređena, osvijetljena i otvorena za posjetioce. Duga je oko 500 metara i sastoji se od četiri dvorane, koje se mogu razgledati krećući se asfaltiranom stazom.
Ekipa portala Bosnainfo posjetila je Srednju bijambarsku pećinu gdje smo zatekli veliki broj znatiželjnih posjetilaca, koji nisu krili oduševljenje već pri ulasku.
U pećinu se ulazi sa vodičem, u četiri termina radnim danima i pet vikendom. Ture počinju od 11.00, a posljednja je u 16.30 sati.
Tura traje oko pola sata, a vodič na kraju pećine održi desetominutno ‘predavanje’.
Staza kroz pećinu je dovoljno široka da dva čovjeka mogu ići jedan pored drugog, a samo na par mjesta se treba provući kroz uski prolaz. Također, dovoljno je osvijetljena da se vidi, ali istovremeno da ne ometa život u pećini.
Slijepi miševi se ne mogu vidjeti tokom ture, ali vodič pokaže prolaz u kojem žive.
Pećina je hladna, ali ne toliko da se ne može podnijeti u majici kratkih rukava. Vodič kaže da je oko pet stepeni, ali djeluje toplije. U svakom slučaju, u dukserici je ugodnije.
Važno je istaknuti da se ulaz u pećinu nalazi na par minuta od kraja izletišta, a do kraja izletišta se može doći vozićem, tako da oni koji ne vole ne moraju dugo pješačiti.
Što se tiče pećine, posebno je zanimljiva četvrta dvorana, koja je zbog svoje izuzetne akustičnosti nazvana „koncertnom dvoranom“.
Srednja bijambarska pećina je poznata po svom rijetkom i neobičnom nakitu – stalaktitima, stalagmitima, pećinskim draperijama ili zavjesama, kao i pećinskim kadama ili bigrenama koje su nastale povlačenjem vode preko naslaga kalcijum karbonata i gline.
Zanimljivo je istaći da je stalaktitu za rast od jednog centimetra potrebno 100 do 150 godina.