Dženaza će se klanjati u nedelju 2. marta ispred džamije u Oseniku, poslije ikindije namaza, u 15,15 sati, a ukop izvršiti na mezarju Osenik.
Bosanskohercegovačka likovna scena, prijatelji i poznanici, ostali su bez istinskog prijatelja, druga, humaniste… Hrabro je koračao ovozemaljskim stazama čak i u posljednjim trenutcima kad mu teška bolest nije davala mira. Sa osmjehom se borio sa njom iako je znao da tu bitku neće dobiti.
Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu doprinijela je da brojni bosanskohercegovački građani, mimo svoje volje, napuste rodno ognjište i svoju domovinu. Među njima bio je i Enver Bužo. Ratni vihor odnio ga, hiljadama kilometara daleko, u beskrajnu ravnicu Holandije. Međutim, njegova zemlja Bosna i Hercegovina nikada nije otišla iz njegovog srca, njegovih sjećanja, duše, njegovih slika… Vulkan emocija i nostalgije nije ga, kao neke druge ljude iz dijaspore, odveo u mrak depresije, nego je u njemu pobudio erupciju slikarskog talenta. U zemlji Rembranta i Van Gogha, koja je stoljećima svijetu darivala najljepše likovne radove, nije bilo lako privući pažnju poznavaoca platna i kista. Enver je tu pažnju uspio skrenuti na sebe i ono što je radio. Iako samouk, u visokom stilu slikara sa naših prostora uspio je spojiti umjetnost hladne, sjeverne zemlje Holandije i toplinu njegove Bosne i Hercegovine, ljepotu predjela koji se nikada ne mogu zaboraviti.Pozitivne kritike sa izložbi njegovih slika u Holandiji i drugim, evropskim, zemljama grijale su njegovu dušu. Međutim, u srcu je tinjala jedna želja, želja da svoja slikarska platna izloži u svojoj zemlji Bosni i Hercegovini, Sarajevu, svojim Hadžićima… Ta mu se želja i ostvarila.
Najčešći motivi na njegovim slikama su sjećanje na djetinjstvo, sjećanje na naše bosanskohercegovačko kulturno blago, običaje… Imao je više izložbi slika u Beču, Študgartu, Roterdamu, Den Hagu, u Arnemu…Prva, i najdraža, izložba u Bosni i Hercegovini bila je u Hadžićima 2014. godine. To je bilo ostvarenje njegove velike želje da u svom mjestu, u svojoj opštini, organizuje jednu izložbu.
Slijedila je zatim izložba slika u sarajevskom Bosanskom kulturnom centru zajedno sa Makom Hubijerom…Gdje god se nalazio nastojao je da pomogne drugima, Svoje slike donirao je našim udruženjima širom Evrope te im tako pomagao u raadu, organizaciji “Obrazovanje gradi BiH” Jovana Divjaka čiji je lik ovjekovječop na svojim slikama, te drugim pojedincima.
Pored brojnih slika na kojima je ovjekovječio ljepote i običaje Bosne i Hercegovine uradio je i posebnu izložbu slika posvećenih genocidu u Srebrenici. Zbog dobročinstava koje je činio zvali su ga dobra duša.Posljednjih godina bio je aktivni član Udruženja ljubitelja sevdaha “Sevdalinka” čija sudruženja, koncerti i drugi nastupi bili obogaćeni izložbama njegovih slika.
O njemu svi imaju samo riječi hvale. Bio je dobar prijatelj i drug. Jednom riječio bio je iostao ljudina.
Inače, Ever Bužo, rođen je 23. septembra 1955. godine u Oseniku kod Hadžića. Četiri godine pohađao je Osnovnu školu u Pazariću, a ostatak iste u Trčinu. Srednju Mašinsku tehničku školu završio je u Sarajevu. Prijatelje i poznanike prijatno je iznenadio time kako je on od tehnike, od tehničkog crtanja “skrenuo” u druge vode te sa kistom počeo da “šara” po slikarskom platnu. Četiri godine i šest mjeseci, kao mašinski tehničar, do 1978. godine, radio je u sarajevskoj firmim “Energoinvest”.
Od tada je, do početka obrambeno-oslobodilačkog rata u BiH 1992.-1995. godine, kao policajac, radio uSaveznom sekretatijatu unutrašnjih poslova u Beogradu.
Početkom devedesetih godina, kada su došla neka čudna vremena, preko noći, kao neko ko je drugog nacionalnog opredjeljenja, postao je nepoželjan. Nakon niza peripetija godine iz Beograda se prebacje u Njemačku a potom u Holandiju gde upoznaje i svoju životnu saputnicu Mevlidu sa kojom se 2020. godine vraća u svoj Osenik kod Hadžića. Do posljednjeg trenutka života kist nije ispuštao iz ruku. Njegovu životnu priču.
Ilustrovanu slikama koje je stvarao, potpisnik ovih redova, uobličio je u publikaciju pod nazivom “Bosna u srcu i na slikarskom platnu Envera Buže”.Imao je prilike da prelista prve primjerke iste. Život nije dozolio da se planirana promocija knjige, uz novu izložbu slika, organizuje u njegovom prisustvu.