Posljednje dvije sjednice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine nisu se održale, a njihov izostanak pokrenuo je niz pitanja koja se tiču političke stabilnosti i evropskog puta zemlje.
Ova situacija ponovno otkriva duboke podjele unutar vladajuće koalicije i stavlja pod znak pitanja budućnost reformi koje su nužne za napredak BiH na putu ka Evropskoj uniji.
Nedostatak prisustva ministara iz reda srpskog naroda na sjednicama Vijeća ministara, koji su blokirali raspravu o ključnim evropskim zakonima, simbolizira stanje u kojem institucije BiH ponovo dolaze u pat poziciju.
Dok političari iz vlasti poručuju da nisu obaviješteni o razlozima blokade, članovi koalicije koji nisu učestvovali u radu Vijeća ministra optužuju jedni druge za političke igre.
Premijer Kosova Albin Kurti bio je povod za eskalaciju napetosti, a blokada u institucijama traje, unatoč tome što je posjeta prošla.
Opozicija, ali i neki koalicijski partneri, s pravom sumnjaju da je blokada zapravo izgovor za daljnje usporavanje evropskog puta BiH.
Denis Zvizdić, predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, smatra da neki političari nisu zaistinski zainteresirani za ulazak u EU jer bi to značilo nužnost donošenja zakona koji bi zaista doveli do reformi. Uzimajući u obzir političke podjele koje se jasno manifestiraju, postavlja se pitanje kako će BiH i njeni građani odgovoriti na sve veći pritisak Brisela.
Pitanje koje se postavlja nije samo zbog trenutne političke situacije već i zbog dugoročne opasnosti koju blokade mogu izazvati.
Dženana Alađuz, direktorica Fondacije “Infohouse” već je upozorila da bi takvo ponašanje moglo rezultirati BiH kao zemljom koja dolazi praznih ruku na pregovore o evropskom članstvu. Samo otvaranje pregovora sa sobom nosi nove zadatke za zemlju… No, postavlja se pitanje koliko su političari spremni učiniti korake prema stvarnim reformama ako već sada nisu sposobni da se dogovore o osnovnim pitanjima.
Ove blokade nisu nove, ali njihova učestalost u osjetljivim trenucima, poput trenutnog razdoblja evropske integracije, pokazuje ozbiljan problem u funkcioniranju vlasti u BiH.
Politička situacija, koja bi trebala omogućiti napredak, umjesto toga postaje prepreka koja ozbiljno ugrožava sve napore na putu prema EU. Rješenje ove blokade neće doći samo iz političkih kalkulacija, već iz sposobnosti da se izgrade mostovi između suprotstavljenih strana i da se napravi korak prema kompromisu koji će omogućiti napredak.
BiH se trenutno nalazi na raskršću: hoće li političke igre i neprestano prebacivanje odgovornosti nastaviti paralizirati institucije, ili će se pronaći konsenzus koji će omogućiti stvarnu evropsku perspektivu zemlje? Samo vrijeme će pokazati, no jedno je sigurno – zemlja ne može čekati vječno, a svaki dan odgode može dovesti do još dublje političke i ekonomske krize.