Bivši mladi reprezentativac Bosne i Hercegovine Damir Ibrić svjedočio je teškom prizoru. Izjavio je da će ga proganjati prizor kako njegovog klupskog kolegu golmana Ahmeta Eyupa Turkaslana izvlače iz ruševina.
– Poginuo je za prvog potresa, ustanovljeno je. Sad je bio plav, nabubren, slomljenog nosa. Bože sačuvaj. Po dugoj kosi smo ga prepoznali – duboko je uzdahnuo – izjavio je Ibrić za Jutarnji list.
Ibrić je, inače, sportski direktor Malatyaspora, kluba za koji je nastupao poginuli golman.
– U životu nisam vidio takvo što. Dok sam došao do Ive, Nine i Magdalene, triput me bacalo u zidove. Nisam mogao doći do djece. Prošao sam rat, umalo stradao u padu aviona, ali prvi put sam osjetio da sam oči u oči sa smrću. Iz iskustva s potresom u Izmitu 1999. godine, najvećim prije ovoga, Ivi sam, kad je treslo, stalno govorio: “Ive, polako, proći će, proći će…” I prošlo bi. Ovaj put joj nisam mogao to reći. Jer nije prolazilo. Trajalo je i trajalo. Bacalo nas, nismo mogli uzeti djecu i izaći. Bog nas je spasio. Dva najveća potresa u Turskoj i baš sam morao biti u epicentru oba – ispričao je Damir čije riječi prenosi Jutarnji list.
– Kad idete u rat, spremite se, a ovo vas zatekne u sekundi. Spavate, probudi vas katastrofa i ne znate što da radite. Iako, od potresa 1999. u svakoj se turskoj kući pored vrata drži torba s dokumentima. I baš sad smo izvadili papire radi prijave djece. Uostalom, ako treba, neka sve propadne, kad imate dijete, drugačije se ponašate. Ja sam malo osjetljiv na neke stvari. Gore sam imao tri akvarija. Jedan je razbijen, druga dva, u salonu i kuhinji, nisam vidio. Vjerujte mi da već četiri dana, pored sve ove muke koju proživljavam, mislim na to jesu li ribice žive i trebam li ih otići nahraniti – kaže Ibrić.