Zastava sa ljiljanima ne simbolizuje samo jedan narod, već samo jednu državu Bosnu i Hercegovinu. To nije ratna zastava, već je bila zvanična zastava države Bosne i Hercegovine, međunarodno priznate zemlje koja se vijorila ispred sjedišta Ujedinjenih naroda od 1992. do 1998. godine.
Ta zastava srednjovjekovne Kraljevine Bosne u srcima je svih bosanskohercegovačkih patriota i može biti problem samo onima kojima smeta postojanje države Bosne i Hercegovine.
“Svi komentari u vezi nekadašnje državne zastave RBiH sa kraljevskim grbom dinastije Kotromanića koja se vidi na navijačkim proslavama su zlonamjerni. To je bila državna zastava BiH od 92.-98.,što znači da je to formalno-pravno bila državna zastava i entiteta RS od 1995. do 1998.”, poručio je Nedžad Ahatović, vojno-politički analitičar.
Svi komentari u vezi nekadašnje državne zastave RBiH sa kraljevskim grbom dinastije Kotromanića koja se vidi na navijačkim proslavama su zlonamjerni. To je bila državna zastava BiH od 92.-98.,što znači da je to formalno-prvno bila državna zastava i entiteta RS od 1995. do 1998. pic.twitter.com/NQGl0EBTwj
— Nedžad Ahatović MA (@ahatovic_nedzad) April 2, 2026
U posljednjih nekoliko godina aktuelna je priča o bosanskohercegovačkoj zvaničnoj zastavi iz perioda 1992–1998. na kojoj je dominiralo šest ljiljana. Historičar Emir O. Filipović, koji se inače bavi heraldikom i bosanskim srednjovjekovljem, detaljno je u jednom radu objasnio kako je ova zastava postala zvanično obilježje BiH.
Naime, specifični uvjeti na početku 1990-ih nalagali su da je u traganju za novim državnim simbolima najpogodnije bilo posegnuti u davno vrijeme srednjeg vijeka, kada je Bosna imala jasna i sasvim određena heraldička znamenja. Time se željela istaći obnovljena bosanska državnost, pri čemu nije zanemarena ni “nacionalna neutralnost” novog grba.
Izborom simbola iz starije prošlosti, u kojoj nije bilo etničkih podjela, nastojalo se izbjeći podizanje nacionalnih tenzija koje su u to vrijeme bile dovoljno zategnute. Novi grb i nova zastava trebali su Republiku Bosnu i Hercegovinu staviti na kurs multietničkog jedinstva, u kojem bi pobijedili principi mira i međusobne tolerancije svih bosanskohercegovačkih stanovnika, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost.
Stvaranje nove bosanskohercegovačke zastave i grba počelo je već na zajedničkoj sjednici Vijeća održanoj 27. februara 1991. godine, kada je Skupština SR Bosne i Hercegovine na prijedlog 86 poslanika donijela Odluku da se pristupi promjeni Ustava SR BiH te da se donese ustavni zakon o nazivu i državnim simbolima Republike Bosne i Hercegovine.
Radna grupa za zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast Komisije za ustavna pitanja SR BiH, u čijoj nadležnosti je bilo i ovo pitanje, pristupila je imenovanju stručne grupe, sastavljene od eminentnih naučnika koji su trebali odrediti izgled i grafičku prezentaciju novih državnih obilježja Republike Bosne i Hercegovine.
Na poziv za učešće u izradi grba i zastave odazvali su se: iz Zemaljskog muzeja arheolog Hasan-Mirza Ćeman i historičar Tihomir Glavaš, iz Instituta za historiju dr. Boris Nilević; a za potrebe vizuelnog oblikovanja idealnog rješenja angažiran je samostalni dizajner Zvonimir Bebek. U timu je bio i dr. Enver Imamović, profesor starog vijeka na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, dok je za koordinatora i sekretara stručne grupe izabran diplomirani pravnik Vedran Hadžović. Pravni konsultant u ime Ustavnog suda SR BiH bio je Kasim Trnka.
Članovi ove Komisije su predlagali da osnovna boja nove zastave bude svjetloplava, koja inače simbolizira pozitivne karakteristike mira, blagostanja i zajedništva, i to po uzoru na boju zastave Ujedinjenih nacija. Također je predloženo da ona bude pravougaonog oblika i proporcija 5:3.
Na sredini nove zastave, veličine 7:12 u odnosu na njenu visinu, stajao bi “novi” bosanski grb koji je bio temeljen na izgledu sačuvanom na nekolicini srednjovjekovnih kraljevskih pečata i novca. Ipak, članovima stručne grupe je kao najvažniji predmet za identifikaciju srednjovjekovnog bosanskog grba poslužio mrtvački pokrov, tj. plašt kralja Tvrtka I Kotromanića, nađen prilikom iskopavanja krunidbene i grobne crkve bosanskih vladara u Milima (današnjim Arnautovićima) kod Visokog.
Tada je određeno da novi državni simbol postane ljiljan iz doba bosanskog kraljevstva, pošto ne predstavlja nijednu posebnu etničku grupu u Bosni i Hercegovini. Uporedo s tim, stručna grupa je istakla da bi porijeklo ljiljana trebalo zasnivati na posebnoj, endemičnoj bosanskoj podvrsti, koja raste na obroncima planina Igmana i Sutjeske te je predloženo da se zastavno koplje ubuduće treba završavati na vrhu stiliziranim ljiljanovim cvijetom, a ne uobičajenim ratničkim kopljem.
Dejtonskim sporazumom predviđeno je da BiH dobije nova obilježja o kojima su se trebale dogovoriti bh. vlasti, a do tada su važili “ljiljani”. No, kako dogovor nije bilo moguće postići, novu zastavu i grb konačno je, 1998. godine, nametnuo visoki predstavnik Carlos Westendorp.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.