Podsjećaju da Bosna i Hercegovina već decenijama plaća visoku cijenu lošeg položaja radnika jer je prema podacima Unije za održivi povratak u posljednjih petnaestak godina našu zemlju napustilo oko 350.000 ljudi. Posebno poražavajućim smatraju što svaki drugi mladi čovjek razmišlja o odlasku iz zemlje u kojoj je rođen.
Iz Sindikata ističu da su najniže plate nešto iznad 1.000 KM, plate većine radnika u realnom sektoru kreću se oko minimalne plate ili malo iznad nje, dok je potrošačka korpa višestruko veća. To nije dostojanstven život. To je preživljavanje.
Istovremeno, naglašavaju da je profit stabilan i raste. Oko 18.000 profitabilnih poslovnih subjekata u Federaciji BiH u posljednje četiri godine ostvarilo je više od 16 milijardi KM neto dobiti. Samo prošle godine ostvareno je oko 80 milijardi KM prihoda i 4,9 milijardi KM neto dobiti. A mnogi su tvrdili da će povećanjem najniže plate sve propasti.
Iz Sindikata navode da Zakon o radu ne govori samo o pravu radnika na platu jer član 7. govori o pravu na pravičnu platu. Evropska socijalna povelja pravičnu platu definiše kao pravo radnika i njegove porodice na dostojan životni standard. Godinama slušamo kako poslodavci žele povećati plate, ali „ne mogu“ zbog visokih doprinosa i drugih nameta. Zato pitamo: Koliko je poslodavaca povećalo plate radnicima nakon smanjenja doprinosa? Koliko ih je isplatilo neoporezivu novčanu pomoć – pitaju iz Sindikata.
Potcrtali su da kada se investira – radnik treba biti strpljiv sa zahtjevom za povećanje plate, kada firma posluje s profitom – radnik nema ništa od toga jer nije dioničar, a kada dođe do gubitka – radnik prvi plaća cijenu.
Kao poseban problem naveli su nesigurnost zaposlenja jer su ugovori o radu na određeno vrijeme postali dominantan oblik zapošljavanja, posebno u privatnom sektoru – što je jedna od posljedica “reformskog” Zakona o radu. Ljudi godinama žive između dva ugovora, bojeći se da prijave povredu na radu, mobing, neisplatu plate ili kršenje bilo kojeg drugog prava. Ne mogu dobiti kredit, planirati život i porodicu. Takav radnik nije slobodan radnik, to je radnik koji živi u strahu. A strah je jedan od najvećih neprijatelja radničkih prava. Radnik koji živi i radi u strahu ne može biti dostojanstven – podsjećaju iz Sindikata.
Danas poručujemo da nam ne treba što više radnih mjesta već što više kvalitetnih, sigurnih i dostojanstveno plaćenih radnih mjesta.
Poručuju da Bosna i Hercegovina ne može graditi svoju budućnost na jeftinoj radnoj snazi; da ne možemo biti zemlja u kojoj se ljudi školuju da bi otišli, u kojoj radnici rade da bi preživjeli, a kompanije ostvaruju milijarde dobiti, te da se ne trebamo čuditi što ljudi odlaze ako im se ovdje nude plate od kojih ne mogu dostojanstveno živjeti. Ako želimo zaustaviti odlazak ljudi, moramo zaustaviti i ponižavanje rada. Rad nije roba, radnik nije trošak, profit nije važniji od čovjeka. Dostojanstvena plata nije milostinja poslodavca, sindikalno organizovanje nije prijetnja ekonomiji. Zaštita radnika nije prepreka investicijama, a zahtjev za dostojanstvenim životom nije nerazuman zahtjev. To je minimum koji društvo duguje čovjeku koji svojim radom stvara novu vrijednost. Zemlja koja ne može dostojanstveno platiti svoj rad neće zadržati svoje ljude. Nije patriotizam voljeti vlast. Patriotizam znači voljeti državu. A države nema bez zadovoljnih i dostojanstvenih radnika – saopćeno je iz Iz Sindikata metalaca FBiH.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.