Kako navodi, pacijenti kojima terapije znače razliku između života i smrti primorani su da organiziraju humanitarne akcije kako bi došli do lijekova koje im država mora osigurati.
– Posebno je porazno što vlast koja ima novca za najskuplje automobile, delegacije od nekoliko desetina ljudi i službena putovanja na udaljene destinacije, ne nalazi sredstva za one kojima su potrebna. Umjesto 50 ljudi na protokolarnim otvaranjima spomenika, dovoljno je bilo jedno, a razliku uložiti u liječenje građana – kaže Zuko.
Po njenim riječima, ovakav pristup zdravstvenoj politici rezultat je duboko ukorijenjene nekompetencije.
– Nametnuta vlast proizvodi i reprodukuje nekompetentnost tako što na pozicije u sektoru zdravstva postavlja kadrove koji ne posjeduju ni stručnost ni senzibilitet potreban za donošenje odluka od životne važnosti. Posljedice toga, nažalost, snose najteži pacijenti – poručuje Zuko.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.