Gavrankapetanović 31 godinu nakon Markala: "Ismete, trči dole, pravi je pokolj"

Među ljekarima koji su tog dana spašavali živote bio je prof. dr. Ismet Gavrankapetanović. Tada mladi ljekar na ortopediji, nakon što su se oglasile sirene i počelo pristizati mnoštvo ranjenih, utrčao je na staru hirurgiju.

– Ismete, trči dole, pravi je pokolj! – rekao mu je tadašnji šef, profesor Safet.

Gavrankapetanović se i danas sjeća prvih trenutaka nakon dolaska ranjenih.

– Dovezena su 84 teško ranjena građanina Sarajeva. Sjećam se da sam praktično utrčao na staru hirurgiju završivši redovne operacije na ortopediji – prisjetio se u razgovoru za Fenu.

Ratne godine već su ljekare naučile da rade u gotovo nemogućim uvjetima, bez redovnog snabdijevanja strujom i vodom. Tog dana, međutim, razmjeri zločina bili su ogromni. Medicinska trijaža već je bila urađena, a pred ljekarima je ostalo najteže pitanje – kome prvo pomoći.

– Ušao sam u operacione sale i gledao kojem stolu prvom prići – kazao je Gavrankapetanović.

Operacije su trajale cijeli dan i cijelu noć. Završavale su tek sa zorom 29. augusta. Za ratne hirurge to nije bio samo još jedan težak dan. Bile su to povrede i razaranja ljudskog tijela koja, kako kaže Gavrankapetanović, “prevazilaze ljudsko iskustvo”.

Markale su tako imale dvije slike istog užasa. Na pijaci su ostala tijela ubijenih civila, dok se u bolnici vodila očajnička borba da se spasi što više života.

Za Gavrankapetanovića taj dan ostao je duboko urezan u sjećanje. Godinama kasnije govorio je o dijelovima tijela, licima ranjenih, krikovima i tišini koja ostaje nakon svega. Takve slike, kaže, čovjek ne može naučiti iz knjiga i nosi ih u sebi zauvijek.

Zato Markale danas nisu samo datum u kalendaru. One su mjesto sjećanja na 43 ubijenih Sarajlija i opomena generacijama koje nisu doživjele opsadu grada.

Gavrankapetanović je poručio da je sjećanje zalog da se “povampireno zlo uništavanja nevinih ljudskih bića” više nikada ne ponovi.

Trideset i jedna godina kasnije, njegova rečenica s početka tog krvavog dana i dalje zvuči kao kratki opis masakra: “Ismete, trči dole, pravi je pokolj.”

A iza nje ostaje ono što se ne može izbrisati – 43 ugašena života i bolnica koja je cijeli dan i cijelu noć pokušavala spasiti one koji su preživjeli.