Duraković navodi da važeći zakonski okvir i trenutna praksa ne garantuju u punom kapacitetu pravo na maternji jezik niti osiguravaju proporcionalnu nacionalnu zastupljenost zaposlenih u obrazovnim ustanovama.
Inicijativa predviđa, kako pojašnjava, deset konkretnih rješenja među kojima su priznavanje bosanskog i hrvatskog jezika u pedagoškoj dokumentaciji, uvođenje garancije za izučavanje predmeta ‘Maternji jezik s elementima nacionalne kulture i historije’ te formiranje posebne komisije za udžbenike za nevećinske zajednice. Osim toga, predložene su mjere afirmativne akcije pri zapošljavanju nastavnog kadra, kao i depolitizacija i deklerikalizacija školskog prostora, kako bi škole postale istinski inkluzivne i sigurne za svu djecu.
– Ovim izmjenama i dopunama predlažemo konkretna rješenja koja osiguravaju da škole budu istinski inkluzivne i sigurne za svu djecu te da se konačno stane ukraj diskriminatornoj praksi u obrazovnom sistemu. Uvođenjem predmeta Maternji jezik s elementima nacionalne kulture i historije, omogućilo bi se da Bošnjaci i Hrvati imaju dodatni predmet u školi posebno fokusiran na naše jezike i književnost, ali i da ima okvir za izučavanje historije regiona i naše države u periodu od Srednjeg vijeka do modernih dana. Na taj način bismo premostili višegodišnji problem nepostojanja konsenzusa oko izučavanja historije, spojili taj dio s predmetom jezika i književnosti, a sveli razdvajanje djece na minimum – ograničivši ga na jedan predmet u cijelom entitetu za vrijeme cijelog toka obrazovanja. Ovo je rješenje koje se koristi u više zemalja regiona te vjerujem da nudimo dobru priliku Ministarstvu prosvjete i kulture RS-a da napravi iskorak – ocijenio je Duraković.
Kako je precizirao, predložene izmjene donose i strožije sankcije za kršenje prava učenika te se onemogućavanje ostvarivanja prava na jezik sada eksplicitno definiše kao teža povreda radne obaveze.
– Također, predviđena je obaveza proporcionalne nacionalne zastupljenosti u školskim odborima i savjetima roditelja, što garantuje institucionalno učešće roditelja iz reda nevećinskih zajednica u donošenju odluka i sprečava preglasavanje u osjetljivim pitanjima identiteta i kulture. Uspostavlja se i mehanizam kontrole i transparentnosti kroz obavezu resornog ministarstva da vodi posebnu evidenciju i podnosi godišnji izvještaj o stanju inkluzivnog obrazovanja. Uvjeren sam da bi usvajanje ovih izmjena predstavljalo civilizacijski iskorak koji će značajno doprinijeti izgradnji povjerenja, povratku i stabilnosti u Republici Srpskoj, kao i ispunjavanju obaveza iz međunarodnih konvencija o pravima djeteta. Ovo nije prazna retorika, proveo sam nekoliko mjeseci sa vodećim pravnim stručnjacima. Ponudili smo nepopulističko, vrlo precizno i napredno rješenje da konačno riješimo ovo pitanje za bošnjačku i hrvatsku zajednicu u RS-u – poručio je Duraković.
Inicijativa je upućena narodnim poslanicima radi razmatranja i pokretanja redovne zakonodavne procedure.
– Ustavni osnov za donošenje ovog zakona sadržan je u Ustavu Republike Srpske, koji garantuje ravnopravnost svih konstitutivnih naroda, kao i u Ustavu Bosne i Hercegovine i Okvirnom zakonu o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH. Pozivam sve narodne poslanike da detaljno razmotre ovaj prijedlog i da mi se jave kako bismo održali zajedničke konsultacije jer ovo pitanje nadilazi dnevnu politiku i tiče se osnovnih ljudskih prava naših najmlađih – zaključio je Duraković.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.