Delić traži da dječiji dodatak bude pravo svakog djeteta

Mjesečni iznos dječijeg dodatka povećan je sa 113,50 na oko 195 KM, budžet sa približno 50 na 228 miliona, dok je broj korisnika povećan sa približno 70.000 na gotovo 100.000 djece.

Istovremeno su ukinute godišnje obnove prava, uvedena su povoljnija pravila za posebno osjetljive kategorije djece i izrađena studija opravdanosti univerzalnog dječijeg dodatka. Time je otvoreno pitanje koje predstavlja narednu moguću fazu reforme: treba li dječiji dodatak ostati socijalna naknada koja zavisi od prihoda roditelja ili postati pravo svakog djeteta?

Za tri godine gotovo 30.000 novih korisnika i četiri puta veći budžet

Porodica koja danas ostvaruje pravo na dodatak za jedno dijete godišnje dobije približno 2.340 KM, a za dvoje djece oko 4.680 KM. Za domaćinstva s nižim prihodima to više nije simbolična pomoć nego redovan dio kućnog budžeta iz kojeg se plaćaju hrana, odjeća, školske potrebe i drugi troškovi odrastanja.

Iznos dodatka utvrđen je kao 19 posto najniže plaće u Federaciji BiH, dok prihodovni cenzus iznosi 40 posto najniže plaće po članu domaćinstva. Na taj način iznos prava i granica za njegovo ostvarivanje više nisu zamrznuti na nominalnim vrijednostima koje godinama ostaju iste uprkos rastu troškova života.

Za finansiranje dječijeg dodatka u 2026. godini planirano je 228 miliona KM, u poređenju s približno 50 miliona na početku mandata aktuelnog ministra Federalnog ministarstva rada i socijalne politike. Istovremeno je obuhvat povećan za gotovo 30.000 djece, a broj korisnika rastao je iz godine u godinu.

Jednom priznato pravo više se ne obnavlja svake godine

Jedna od najvažnijih promjena pokrenutih od 2023. godine bilo je ukidanje godišnje obnove, među roditeljima poznate kao revizija dječijeg dodatka.

Roditelji su ranije morali svake godine ponovo prikupljati dokumentaciju i podnositi zahtjev iako se okolnosti u porodici često nisu mijenjale. To je stvaralo gužve u centrima za socijalni rad, usporavalo obradu novih zahtjeva i roditelje izlagalo ponavljanju istog administrativnog postupka.

Izmjenama zakona je utvrđeno da priznato pravo traje dok dijete i porodica ispunjavaju propisane uslove, najduže do 18. godine života djeteta. Nadležne službe jednom godišnje provjeravaju ispunjenost uslova službenim putem, bez obaveze roditelja da iznova dokazuju podatke koje institucije već posjeduju.

Na taj način dječiji dodatak je iz prava koje je praktično iznova priznavano svake godine prerastao u stabilniju podršku koja prati dijete tokom odrastanja.

Bolest i invaliditet djeteta više se ne mjere prihodima porodice

Tokom mandata aktuelnog ministra rada i socijalne politike Adnana Delića, promijenjen je i položaj djece oboljele od malignih bolesti i djece sa stopostotnim invaliditetom prve grupe. Ova djeca danas pravo na federalni dječiji dodatak ostvaruju bez obzira na prihode njihovih porodica.

Raniji model dopuštao je mogućnost da dijete s teškim zdravstvenim stanjem ostane bez dodatka samo zato što prihodi domaćinstva neznatno prelaze cenzus. Takav kriterij nije uzimao u obzir troškove liječenja, rehabilitacije, njege, putovanja niti činjenicu da jedan od roditelja često mora ograničiti ili potpuno prekinuti rad kako bi brinuo o djetetu.

Uklanjanjem cenzusa za ove kategorije priznato je da prihod roditelja ne može biti jedino mjerilo potreba djeteta kojem su zbog bolesti ili invaliditeta potrebni stalna njega i dodatna podrška.

Veliki rast, ali tri od četiri djeteta još nisu obuhvaćena

Prema procjenama korišćenim u izradi studije o univerzalnom dječijem dodatku, u Federaciji BiH živi približno 395.000 djece mlađe od 18 godina. To znači da postojeći sistem, uprkos povećanju broja korisnika obuhvata približno svako četvrto dijete.

Izvan sistema nisu samo djeca iz porodica s visokim prihodima. Pravo ne ostvaruju ni brojne porodice koje tek neznatno prelaze cenzus uključujući domaćinstva s dvije niže ili prosječne plaće koja također osjećaju posljedice rasta životnih troškova.

– U tome je najveća slabost sadašnjeg modela: porodica koja ispuni prihodovni kriterij dobija puni iznos, dok porodica koja granicu pređe za nekoliko maraka ne dobija ništa. Razlika u njihovom stvarnom životnom standardu može biti gotovo neprimjetna, ali je razlika u pravima potpuna. Sada moramo provjeriti spremnost Federacije da pravo prizna svakom djetetu – smatra ministar Delić.

Dječiji dodatak više se ne posmatra samo kao socijalna pomoć

Nakon povećanja iznosa, budžeta i broja korisnika te izmjena kojima su ukinute godišnje obnove i uvedena prava bez cenzusa za posebno osjetljivu djecu, u Ministarstvu je otvorena rasprava o univerzalnom dječijem dodatku.

Na inicijativu ministra Delića, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike je u saradnji s UNICEF-om pokrenulo izradu studije opravdanosti univerzalnog dječijeg dodatka, koju je pripremio Institut Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Studija je završena i predstavljena u Parlamentu Federacije BiH, čime je ova ideja prvi put dobila stručnu analizu mogućih modela, obuhvata i finansijske održivosti.

Univerzalni dodatak podrazumijevao bi da osnovno pravo pripada svakom djetetu bez provjere prihoda njegovih roditelja. Sistem bi istovremeno mogao zadržati dodatnu podršku za djecu koja odrastaju u siromaštvu, djecu s invaliditetom, djecu bez roditeljskog staranja i druge posebno osjetljive kategorije.

– Takav pristup dječiji dodatak više ne bi tretirao isključivo kao pomoć siromašnim porodicama nego kao ulaganje društva u odrastanje, zdravlje i obrazovanje sve djece – naglašava Delić. 

Studija je završena, politička odluka tek slijedi

Uvođenje univerzalnog dodatka podrazumijevalo bi višestruko veći broj korisnika, zbog čega su dogovor Federacije i kantona te stabilan model finansiranja ključni preduslovi reforme. Potrebno je odrediti visinu osnovnog dodatka, način dodatne zaštite najranjivije djece i raspodjelu finansijskih obaveza između različitih nivoa vlasti.

Završena studija zato ne znači da je univerzalni dodatak već uveden. Ona predstavlja stručnu osnovu na kojoj Vlada, Parlament i kantoni trebaju donijeti odluku.

Ipak, promjene provedene od 2023. godine pokazuju razmjere dosadašnje reforme: iznos dječijeg dodatka povećan je za više od 70 posto, budžet više nego učetverostručen, obuhvat proširen za gotovo 30.000 djece, ukinute su godišnje obnove, a djeci s najtežim oboljenjima i stopostotnim invaliditetom omogućeno je pravo bez cenzusa.

Naredni korak zato više nije tehnička izmjena postojećeg sistema nego odluka o njegovoj suštini: hoće li dječiji dodatak i dalje zavisiti prvenstveno od prihoda roditelja ili će Federacija priznati da podrška treba da pripada svakom djetetu.