Za njegovog nasljednika kandidovali su se mostarski muftija Salem-ef. Dedović, sarajevski muftija Nedžad-ef. Grabus i direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice hafiz Mensur-ef. Malkić.
Izborno tijelo sačinjeno od 398 članova zasjedat će sutra, 10. oktobra, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, gdje će članovi tajnim glasanjem izabrati 14. reisul-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Izborno tijelo čine svi sabornici, glavni imami, predsjednici medžlisa i direktori ustanova Islamske zajednice.
Izbor se održava nakon što je Sabor Islamske zajednice 5. septembra potvrdio kandidature trojice kandidata, koji su prethodno evidentirani u 18 izbornih okruga u Bosni i Hercegovini, domovinskim zemljama i dijaspori. Novi reisul-ulema preuzet će rukovođenje Islamskom zajednicom u periodu od 2026. do 2033. godine, u skladu s mandatom predviđenim njenim propisima.
Šta znamo o kandidatima?
Salem-ef. Dedović, rođen je 1976. u Gornjoj Bijenji, općina Nevesinje. Osnovnu školu “Risto Proroković” pohađao je u Donjoj Bijenji. U Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu upisao se uoči agresije, a nakon prekida u radu škole zbog rata, iz Mostara uspijeva doći u Sarajevo i nastavlja školovanje u ratnim uvjetima, a okončava ga 1996. U Mostaru živi od 1992. Nakon Medrese odlazi na studij u Egipat, i to u prvoj poslijeratnoj grupi bh. studenata, s kojom je obnovljeno slanje naših studenata na studij u Kairo, na čuveni Al-Azhar.
Diplomirao je 2001. na Odsjeku za arapski jezik i historiju arapske književnosti na Fakultetu za arapski jezik Univerziteta Al-Azhar. Postdiplomski studij pohađao je na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu gdje je na katedri šerijatskog prava odbranio magistarski rad. Na istom Fakultetu okončao je i doktorski studij.
Bio je profesor arapskog jezika u Gimnaziji Mostar, Drugoj gimnazi.
ji i asistent za arapski jezik na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru, profesor u Karađoz-begovoj medresi, od septembra 2006. do 24. maja 2014. na dužnosti glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Mostar, a od maja 2014. na poziciji mostarskog muftije.
Nedžad-ef. Grabus rođen je 1968. godine u Travniku. Gazi Husrev-begovu medresu završio je 1987, a Fakultet islamskih nauka u Sarajevu 1994. godine. Na istom fakultetu magistrirao je 2001. i doktorirao 2008. godine. Uporedo s postdiplomskim studijem na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, položio je sve ispite na postdiplomskom studiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, na Odsjeku za filozofiju u periodu od 1995–1999.
Njegovo akademsko polje je akaid. Predavao je na Teološkom fakultetu Univerziteta u Ljubljani. Bio je gostujući predavač na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beču.
Obnašao je dužnost muftije ljubljanskog i predsjednika Mešihata IZ u Sloveniji od 2006. do 2021. godine. Od septembra 2021. obnaša dužnost muftije sarajevskog. Najvažniji projekt koji je vodio u periodu od 2008-2020. jeste izgradnja Muslimanskog kulturnog centra u Ljubljani. Objavio je značajan broj knjiga, znanstvenih radova, prijevoda knjiga i akademskih članaka
Hafiz Mensur-ef. Malkić rođen je 1970. godine u Dubravama Gornjim kod Živinica. Obrazovanje Gazi Husrev-begovu medresu je završio 1988., a na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu diplomirao 1997. godine.
Pred komisijom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini položio je hifz 2001. godine. Postdiplomski studij na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, na katedri Kur’ana, tefsira i arapskog jezika, završio je 2012. godine i stekao zvanje magistar islamskih nauka. Doktorsku disertaciju na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu odbranio je 2019. godine i stekao zvanje doktor islamskih nauka.
U periodu od 1991. do 1998. godine radio je kao imam, hatib i muallim u Tuzli, Bugojnu i Sarajevu. Od 1998. godine do 2017. godine radio je kao profesor kiraeta u Gazi Husrev-begovoj medresi. Od 2006. godine obavlja dužnost prvog imama i hatiba Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu. Od 2015. godine do 2023. godine obavljao je dužnost direktora Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Od 1. januara 2023. godine imenovan je za direktora Uprave za vjerske poslove i člana Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na četverogodišnji mandat.
Proces izbora reisul-uleme
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, prema njenom Ustavu, jedna je i jedinstvena zajednica muslimana u Bosni i Hercegovini, Sandžaku, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, muslimana Bošnjaka izvan domovinskih zemalja i drugih muslimana koji je prihvataju kao svoju. Reisul-ulema je poglavar, vrhovni muftija i najviši vjerski autoritet Islamske zajednice.
Institucija reisul-uleme je od osnivanja 1882. godine do danas bila suočena s brojnim izazovima. U periodu koji obuhvata tri vijeka svjedočila je turbulentnim vremenima i dva svjetska rata. Nadživjela je brojne državne sisteme i režime te uspjela opstati kao najznačajnija organizacija muslimana Bošnjaka na ovim prostorima i šire.
Izbor reisul-uleme obavlja se svakih sedam godina, koliko i traje jedan mandat reisul-uleme.
Kada je riječ o proceduri, Sabor IZ-a imenuje dvije komisije, Komisiju za izbor kandidata i Komisiju za verifikaciju mandata. Komisija za verifikaciju mandata sastavlja se na način da je vodi najstariji sabornik sa svakog muftijstva u dogovoru s muftijom i glavnim imamom i to čini okosnicu izbornog tijela koje bira reisul-ulemu.
Predloženi kandidati se potom verifikuju na nivou muftijstava, a svako muftijstvo dostavlja kandidate Komisiji za izbor kandidata, koja je u obavezi da za izborno tijelo utvrdi kandidatsku listu od najviše tri kadidata. U slučaju da budu više od tri kadidata, onda se na samom Saboru utvrđuje lista od tri kandidata.
Izborno tijelo koje će zasjedati 10. oktobra čini 898 delegata, članovi Sabora, glavni imami, muftije, predsjednici Medžlisa IZ-a, ne samo iz BiH, nego iz svih dijela svijeta gdje Islamska zajednica djeluje. To je procedura izbora reisul-uleme, definarana je Ustavom Islamske zajednice i ona je važeća od 1998. godine.
Dosad birano 14 reisul-ulema
Za prvog reisul-ulemu Bosne i Hercegovine imenovan je Mustafa Hilmi ef. Hadžiomerović 1882. godine, a od Hadžiomerovića do aktuelnog reisul-uleme Kavazovića, IZ u BiH je u te 144 godine predvodilo ukupno 14 reisul-ulema.
Nakon reisa Hadžiomerovića na dužnost je stupio Mehmed Teufik ef. Azabagić (1893.-1909.), a potom redom: hafiz Sulejman ef. Šarac (1910.-1912.), Mehmed Džemaludin Čaušević (1913.-1930.), hadži hafiz Ibrahim ef. Maglajlić (1930.-1936.), Fehim ef. Spaho (1938.-1942.), Salih Safvet Bašić (1942.-1947.), hadži Ibrahim ef. Fejić (1947.-1957.), Sulejman Kemura (1957.-1975.), Naim ef. Hadžiabdić (1975.-1987.), Hafiz Husein ef. Mujić (1987.-1989.), hadži Jakub ef. Selimoski (1991. -1993.), Mustafa ef. Cerić (1993.-2012.), dr. Husein ef. Kavazović (2012.-…).
Predsjednik Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Edhem Bičakčić u ranijem intervjuu za agenciju Anadolu pojasnio je kako institucija reisul-uleme specifikum muslimana u BiH
S obzirom na to da je BiH, odlukama Berlinskog kongresa, pripala pod upravu Austro-Ugaskoj monarhiji i bila je direktno vezana za Beč, Bičakčić pojašnjava kako su se Bosanci, Bošnjaci ili muslimani našli u situaciji da moraju imati svog predstavnika na nivou države BiH, odnosno krunske provincije unutar Austro-Ugaske. Odluku o tome trebao je potvrditi austrougarski poglavar car Franjo Josip. Istovremeno je bio važeći i halifat. Dakle, postojao je i šejhul-islam koji je određivao i do tada davao menšuru muftijama, koji su po određenim provincijama otomanske Turske vršili vjerske dužnosti. Šejhul-islam je i dalje davao menšuru, ali je postavljanje išlo preko poglavara, to je u ovom slučaju austrougarski monarh.
– Postavljanje od strane halife, šejhul-islama ide putem menšure i bh. muslimanima je, a to je jedinstven slučaj unutar cijelog islamskog svijeta, data menšura prvom reisul-ulemi. Ona se nakon toga i prenosi, pojasnio je Bičakčić.
Institucija reisul-uleme uspostavljena nakon zahtjeva istaknutih bošnjačkih predstavnika i intelektualaca koji su ostali na ovim prostorima, s obzirom na to da je to bilo vrijeme velikog egzodusa Bošnjaka muslimana sa prostora BiH prema Turskoj. S obzirom na to da je tada to bilo i pravilo, “čija vlast, toga je i vjera”, dakle nije bilo opstanka muslimanima na ovom području. Međutim, BiH se i u tome pokazala kao fenomen i izuzetak, jer su Bošnjaci muslimani opstali na ovim prostorima do današnjeg dana, smatra Bičakčić.
U periodu koji obuhvaća tri stoljeća, najzapaženiju ulogu svakako imao reisul-ulema Džemaludin Čaušević, koji je direktno smjenjivan od strane Karađorđevićeve vlasti, jer se oštro suprotstavljao svim neprilikama koje su se dešavale u doba Kraljevinje SHS.
Neposredno pred agresiju na BiH, 1991. godine, Sabor tadašnje Jugoslavije je prvi put za reisul-ulemu izabrao osobu koja nije bila sa područja BiH, a to je bio Makedonac Jakub ef. Selimoski, koji je ujedno i posljednji jugoslovenski reisul-ulema.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.