Književnik i novinar Miljenko Jergović osvrnuo se nedavno na otkazivanje koncerta hrvatskog pjevača Tonyja Cetinskog, koji je trebao biti održan kod Vječne vatre u Sarajevu povodom 40. godišnjice Olimpijade, uz žestoke kritike na račun gradonačelnica Sarajeva Benjamine Karić.
“Benjamina je postapokaliptični parafenomen, koji s Olimpijadom nema ništa”, između ostalog je napisao Jergović.
Karić mu nije ostala dužna, pa se oglasila danas putem Facebook gdje je odgovorila na kritike Jerkovića, ali i režiserke Jasmile Žbanić koja također nije štedjela gradonačelnicu.
Gadonačelnica Sarajeva je poručila sljedeće:
“Najgore je kad si samome sebi kriv jer se tada najviše naljutiš na sve druge.” (Miljenko Jergović, Mama Leone)
Miljenko Jergović je vrstan pisac, uživala sam čitajući njegova djela.
Jasmila Žbanić je vrhunska rediteljica, donijela nam je Zlatnog medvjeda, posljednja serija koju je priredila izvrsna je.
Ipak, postoje ljudi koji kada odlučiš u njima da potražiš i ljudskost, ne nađeš je i to je istinsko razočarenje. Iako to možda ovdje i nije slučaj, historija nam je pokazala da je vrsnih umjetnika a loših ljudi, bilo puno. Zato treba biti oprezan.
U istom danu o mom imenu i radu su se očitovali i Jergović i Žbanić – neutemeljeno, uz mnogo uvreda.Miljenko iz Zagreba, a Jasmila iz Berlina.
Daleko od našeg Sarajeva, naše države i dešavanja. Jezikom mržnje, kilometrima udaljenog od onoga kako se od njih očekuje da komuniciraju. Oboje iz ličnih interesa ili nezadovoljstva određenim odnosom prema njima.
Jergović me optužio da sam “nacionalistička gradonačelnica” jer nisam dozvolila da se krše zakoni države u kojoj sam ja, za razliku od njega odlučila da ostanem da živim.
Žbanić je izabrala mene, gradonačelnicu Sarajeva, pored niza drugih nadležnih organa, da mi spočita posljednje brutalno ubistvo, zbog kojeg svi iskreno žalimo.
I neka su, nije suština u tome da komentarišem neistine koje su o meni iznijeli.
Druga mi je namjera…
Namjera mi je da sugerišem da pokušaju Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu doživjeti, ne samo kao inspiraciju za scenarije i priče, već da Sarajevo i Bosna i Hercegovina postanu scenario i priča koju će naučiti živjeti svakodnevno. Jer riječ je puno lakše napisati nego argumentovano stati iza nje i odgovarati za nju”, napisala je Karić.