BBC je ta pitanja postavio vojnim analitičarima, koji su dali svoja predviđanja o razvoju sukoba u Ukrajini u 2023. godini.
Michael Clarke, zamjenik direktora Instituta za strateške studije u Exeteru, kaže da se oni koji žele izvršiti invaziju na drugu zemlju bilo gdje u euroazijskim stepama moraju pomiriti s činjenicom da će tamo dočekati zimu.
– Napoleon, Hitler i Staljin morali su svoje trupe držati u pokretu kad su se suočili sa zimom u stepi, a sada Putin svoje snage ukopava za zimu kako bi pričekao proljeće i bolje vrijeme za novu ofanzivu.
Objema stranama potreban je odmor, ali Ukrajinci su bolje opremljeni i motiviraniji. Možemo očekivati da će održati pritisak, u najmanju ruku u regiji Donbas.
Oko Kremine i Svatova blizu su velikom napretku kojim bi ruske snage odbacili 60-ak kilometara i vratili ih na tačku s koje je njihov napad i krenuo u februaru ove godine.
Kijev neće rado stati sada kada im je nagrada na vidiku. Ukrajinske ofanzive ipak bi mogle biti zaustavljene na jugozapadu nakon što su vratili Herson.
Prelazak na istočnu stranu rijeke Dnjipro da bi pojačali pritisak na krhke ruske cestovne i željezničke veze s Krimom bit će izazovan. No, nikada se ne smije otpisati mogućnost iznenadne nove ofanzive Kijeva.
Za sljedeću godinu će biti ključna ruska proljetna ofanziva. Putin je priznao da je 50.000 novomobiliziranih trupa već na fronti; preostalih 250.000 prolaze obuku za sljedeću godinu.
Rat će se nastaviti dok ne postane jasna sudbina novih ruskih vojnika na ratištu. Jedina alternativa je kratko i nestabilno primirje.
Putin je jasno rekao da ne namjerava stati, a Ukrajina je jednako jasno dala do znanja da će se nastaviti boriti za sebe – kazao je Clarke.
“Ukrajina će vratiti svoje teritorije”
Evo što kaže Andrej Piontkovski, istraživač i analitičar u Washington D.C.-ju:
“Ukrajina će pobijediti i najkasnije do proljeća sljedeće godine povratiti svoj teritorijalni integritet. Do ovog zaključka dovode dva faktora.
Jedan od njih su motivacija, odlučnost i hrabrost ukrajinske vojske, ali i čitave Ukrajine, koja nema presedana u modernoj ratnoj historiji.
Drugi faktor je činjenica da je Zapad, nakon godina popuštanja ruskom diktatoru, napokon shvatio veličinu historijskog izazova s kojim se suočava. To najbolje ilustruje nedavna izjava glavnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga.
“Mi plaćamo cijenu u novcu. Ukrajinci plaćaju cijenu u krvi. Ako autoritarni režimi vide da sila donosi rezultate, svi ćemo platiti mnogo višu cijenu, a svijet će postati mnogo opasnije mjesto za sve nas”, rekao je.
Tačno vrijeme neizbježne ukrajinske pobjede bit će određeno brzinom kojom NATO može dostaviti paket vojnog oružja koje će promijeniti ravnotežu na terenu (tenkovi, avioni, dalekometni projektili).
Piontkovski očekuje da će Melitopolj postati ključna tačka u borbama u sljedećim mjesecima, možda čak i sedmicama.
Ako preuzmu kontrolu nad Melitopoljem, Ukrajinci će lako krenuti prema Azovskom moru i tako prekinuti ruske linije opskrbe i komunikacije prema Krimu.
Ruska kapitulacija formalno će se dogovoriti nakon tehničkih pregovora koji će uslijediti kada Ukrajina postigne velike napretke na ratištu.
Sile pobjednice – Ukrajina, SAD i Velika Britanija – oblikovat će novi sistem međunarodne sigurnosti.
‘Kraja nema na vidiku’
Barbara Zanchetta s odsjeka za ratne studije na King’s Collegeu u Londonu predviđa drugačiji razvoj događaja.
Vladimir Putin očekivao je da će Ukrajina pasivno prihvatiti postupke svog moćnog susjeda i da druge zemlje neće značajno reagovati na razvoj situacije. Ta ozbiljna greška dovela je do ovog dugog sukoba, a čini se da se kraj zasad ne vidi.
Zima će biti teška, a cilj ruskih napada na ukrajinsku infrastrukturu je uništiti motivaciju i izdržljivost već ionako ranjene populacije. Ipak, otpornost Ukrajinaca je nevjerovatna. Oni će izdržati, a rat će se rastegnuti.
Izgledi za pregovore su slabi. Da bi došlo do ikakvog mirovnog sporazuma, ključni zahtjevi jedne strane morali bi se promijeniti, a nema dokaza da se to dogodilo ili da bi se moglo dogoditi uskoro.
Kako će onda doći kraj sukobu?
Cijena rata, i materijalna i ljudska, mogla bi slomiti odlučnost ruske političke elite. Ključ je unutar Rusije.
Prošli ratovi u kojima su krive procjene bili ključan element, kao što su Vijetnam za SAD ili Afganistan za SSSR, završili su samo na taj način.
Politička situacija u zemlji se promijenila, čime je izlazak iz sukoba – “častan” ili ne – postao jedina opcija.
To bi se moglo dogoditi samo ako Zapad ostane čvrsto podupirati Ukrajinu usprkos rastućem pritisku kod kuće izazvanom troškovima rata.
Nažalost, ovo će nastaviti biti dugotrajna politička, ekonomska i vojna bitka. Vrlo je vjerovatno da ona neće završiti do kraja 2023.
‘Jedini ishod je ruski poraz’
Ben Hodges, bivši komandant američkih snaga u Evropi smatra da je prerano planirati pobjedničku paradu u Kijevu, ali zasad je momentum na ukrajinskoj strani, a po njemu nema sumnje da će oni dobiti ovaj rat, vjerovatno 2023.
Stvari će usporiti tokom zime, ali nema sumnje da će se ukrajinske snage s uvjetima bolje nositi od ruskih, zahvaljujući zimskoj opremi koju dobivaju od Velike Britanije, Kanade i Njemačke.
Do januara bi Ukrajina mogla biti u poziciji da krene s posljednjom fazom – oslobađanjem Krima.
Znamo iz historije da je rat test volje i logistike. Kada vidim odlučnost ukrajinskih vojnika i naroda, kao i logističko stanje u Ukrajini koje se ubrzano poboljšava, kaže Hodges, ne vidim nijedan drugi ishod osim poraza Rusije.
Rusko povlačenje iz Hersona djelomično je Hodgesa dovelo do tog zaključka. Prvo, to je bio psihološki poticaj za Ukrajince, a drugo, velika sramota za Kremlj.
Na kraju, oslobađanje Hersona Ukrajincima je donijelo ključnu operacijsku prednost – svi pristupi Krimu sada su u dometu ukrajinskog oružja.
– Vjerujem da će do kraja 2023. Krim biti potpuno pod ukrajinskom kontrolom, iako bi moglo doći do nekakvog dogovora kojim će se Rusiji dopustiti da postepeno makne svoje pomorske kapacitete iz Sevastopolja, možda do perioda završetka dogovora (otprilike 2025.) koji je bio na snazi prije ruske ilegalne aneksije Krima – govori Hodges.
Obnova će krenuti na ukrajinskim obalama Azovskog mora, uključivat će važne luke poput Mariupolja i Berdjanska, a ponovno otvaranje kanala na sjeveru Krima kojim voda dolazi iz Dnjipra na Krim biti će još jedan važan projekt.
‘Očekujte više onog što smo vidjeli dosad’
– Umjesto da govorimo o tome kako će sve završiti, valja vidjeti što jedna i druga strana žele postići u sljedećoj fazi – kaže David Gendelman, vojni stručnjak iz Izraela.
Samo polovina ruskih mobiliziranih vojnika (ukupno 300.000) već je dospjela u zonu sukoba. Ostali, zajedno sa snagama oslobođenim u akcijama nakon ukrajinskog oslobođenja Hersona, Rusima daju priliku da pokrene ofenzivu.
Okupacija Luhanska i Donjecka će se nastaviti, no malo je vjerovatno da će Rusi pokušati okružiti ukrajinske snage u Donbasu.
Vjerovatnije je da će se nastaviti s trenutnim taktikama – usporavanje ukrajinskih snaga kao što se već činilo u Bahmutu i Avdiivki.
Rusi će nastaviti ciljati ukrajinsku energetsku infrastrukturu, a dodatnim napadima na začelje ukrajinskih pozicija kompletirat će se ova strategija iscrpljivanja.
Značajan broj ukrajinskih snaga također je oslobođen za daljnje akcije nakon što su se Rusi povukli iz Hersona.
Za mnoge od njih, strateški je najisplativije krenuti prema jugu, u Melitopolj ili Berdjansk, kako bi prekinuli glavnu rusku kopnenu rutu prema Krimu.
To bi bila velika pobjeda Ukrajine, a upravo zato Rusi pojačavaju obranu Melitopolja.
Druga opcija za Ukrajince su Svatove – ako bi tamo postigli uspjeh, u opasnost bi doveli kompletno sjeverno krilo ruske fronte.
Glavno pitanje je koliko ukrajinskih snaga može provesti ofenzivu u ovom trenutku, kakav raspored general Zalužni ima i koliko njegovih trupa će biti spremno za mjesec, dva ili tri.
Nakon što se blato smrzne, dobit ćemo odgovore na ova pitanja, nakon čega ćemo lakše moći procijeniti kako će rat završiti, zaključuje Gendelman, prenosi tportal.hr.