“U životu grada kao i u životu čovjeka, postoje momenti koji preobraze čitavu njegovu fizičku i duhovnu fizionomiju. Nerijetko su to trenuci čija je priroda tragična i kataklizmična. Takav je upravo bio zemljotres koji je potresao Banjaluku te davne 1969. godine”, poručio je gradonačelnik Banja Luke Draško Stanivuković.
Svi satovi u Banjaluci pokazuju tačno vrijeme. Osim jednog. Na Trgu Krajine. On je stao na 9 sati i 11 minuta. I ovog 27. oktobra, tačno u to vrijeme oglasile su se sirene za uzbunu kao podsjetnik i opomena na razorni zemljotres koji je pogodio Banjaluku te šesdeset i devedete.
Oni koji su ga doživjeli teško zaboravljaju tu strahotu. Prašina, ruševine, bježanje, strah i panika zavladalo je Banjalukom.
“Ja sam imao osjećaj da tenk ide iznad mene, da se sve lomi i onda televizor mi je pao i vetrina od zida, ja je gurnem nazad, luster udara u plafon”, “Gadno bilo, doživio sam ga, sjeo sam ovako pored jedne zgrade i krenulo je na mene, ja sam mislio, međutim bilo je sreće, pa sam preživio”, “Ja sam bila na selu, kuća je porušena i tako, uglavom preživjeli smo”, “Bila sam prvi razred osnovne škole, učitelj nam je samo govorio bježite ispod vrata da se sklonimo, strašno je bilo”, “Ne ponovilo se”, kažu neki od banjalučana koji se sjećaju.
Novine su pisale o broju žrtava, 15 mrtvih, preko 1000 povrijeđenih, materijalnoj šteti koja je bila ogromna. Hiljade kuća i stanova je srušeno. Razorena su bila preduzeća, škole, bolnice, znamenitosti….Na ulicama su bili vojnici, policija, a učenici su ispraćeni u druge krajeve bivše Jugoslavije, samo su neki od naslova…
“Banjaluka je bila mrtav grad”, stajalo je u rubrici zadnji izvještaj.
Svjedoci toga vremena kažu i da je tada velika zahvalnost otišla u ruke predsjednika Skupštine opštine Banjaluka Živka Babića, koji je dan prije drugog većeg zemljotresa donio sudbonosnu odluku o obustavi rada u školama i kolektivima.
“Zaista su heroji ljudi koji donesu takve odluke, da nije bila donesena odluka da se sutradan ne ide, žrtve bi bilo višestruko veće”, rekao je gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković.
Zemljotres u Banjaluci bio je prekretnica i u standardima građevinarstva. Gradnja je tada, tvrde stručnjaci podignuta na viši nivo
“Probudila se svijest kod ljudi, rušenje i oštećenje objekata u zemljotresu 69te su bila više nego što je očekivano u to vrijeme, i onda se naravno sugerisalo da inženjeri pristupe tome ozbiljnije da bole grade objekte, bolje prijekte, bolje izvode”, kaže profesor Anđelko Cumbo.
No, na tome da jeftina gradnja iščezne, treba još raditi.
“Građevinarstvo je ono što je broj jedan, imamo najveći sudar interesa i profita koji jasno kaže da se sa što manje para zaradi što više, a onda je često to u suprotnosti sa kvalitetom”, kaže gradonačelniik Banjaluke Draško Stanivukpvić.
Predvidjeti zemljotres nije moguće, ali obrazovati stanovništvo u slučaju da se ponovi je neophodno. Pokazna vježba šta raditi u slučaju zemljotresa održana je u krugu gimnazije.
Nakon zemljotresa koji je sada već davne 1969. godine pogodio Banjaluku ostale su ruševine i pustoš. Iz istih tih ruševina iznikla je nova Banjaluka koju je bar tako kažu oni koji pamte podigla solidarnost.