Javni poziv smo ponovili u augustu i ostaje otvoren mjesec dana. U budžetu smo planirali 300.000 maraka za te namjene. Pravo učešća imaju etažni vlasnici putem upravnika zgrade, a u pozivu su detaljnije navedeni uslovi učešća – kazali su za Fokus.
Koliko tih 300.000 maraka znači teško je reći, ali s obzirom na to koliko objekata ima koji bi trebali/morali promijeniti krovove i(li) fasade, čini se kao „kap u moru“.
Dr. Agnesa Porović-Hodžić, specijalista higijene i medicinske ekologije u Zavodu za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, kaže da su se studije o štetnosti azbesta počele provoditi početkom prošlog stoljeća.
– Još od 1906. godine studije su pokazale da azbest dovodi do oboljenja pluća i veće pojave maligniteta kod stanovništva u okolini rudnika azbesta. Azbestoza pluća otkrivena je 1924. godine. Veza malignog oboljenja plućne maramice i izloženosti azbestu utvrđena je 1940. Krajem devedesetih u razvijenim zemljama započeo je proces zabrane upotrebe azbesta kao i njegovo uklanjanje iz zgrada i postrojenja – pojašnjava doktorica.
Zabranjen u EU, ali i kod nas
Zbog dokazane štetnosti po zdravlje ljudi, postepena zabrana upotrebe azbesta u Evropskoj uniji počela je 1988. zabranom krokidolita, poznatog kao plavi azbest. Potom je proširena i na druge materijale koji sadrže ovu supstancu. Od 2005. u EU su zabranjeni svi oblici azbesta.
Primjer je slijedila i Federacija BiH, doduše sa zakašnjenjem od desetak godina. Tako je 2016. zabranila uvoz, proizvodnju, promet i upotrebu azbestnih vlakana i proizvoda i smješa kojima su ova vlakna namjerno dodana. Uprkos tome, on je idalje prisutan u brojnim starijim zgradama, gdje je ugrađen na krovovima ili kao fasadni element.
– Propisima je definisano da azbestna vlakna mogu da se nađu u materijalima ugrađenim u stare objekte. To nije zabranjeno. Međutim, ukoliko se takav materijal ošteti ili se zamjenjuje drugim materijalom, smatra se opasnim otpadom te se s njim mora postupati u skladu s propisima o otpadu. Kada su u pitanju azbestne ploče na krovovima i fasadama, u slučaju da su cjelovite, ne predstavljaju opasnost. Problem predstavljaju čestice azbestne prašine koja se formira prilikom oštećenja ovakvih materijala – pojašnjava Porović-Hodžić.
Dakle, izloženost azbestu javlja se samo u slučaju oštećenja materijala, objekta ili predmeta koji sadrže azbest i njegovog raspršivanja u zrak. Međutim, to i nisu neke ohrabrujuće informacije ako znamo da na području Kantona Sarajevo trenutno ima 406 objekata sa oštećenjima krovova i 61 sa oštećenjem fasade na bazi azbesta.
No, začudo, ili možda ipak ne, ima i potpuno različitih mišljenja, onih koji potpuno pobijaju ono što dr. Porović-Hodžić govori. Zabilježili smo tako jedan komentar na društvenim mrežama koji s referira upravo na ovo izgovoreno i objavljeno od strane dr. Porović-Hodžić. Prema njema, azbest u fasadnim ili nekim drugim pločama, uopšte nije štetan, kako se to već decenijama tvrdi:
Azbestana i azbestoza
-Nije istina, jer dr. Agnesa nema pojma! Azbestnih vlakana ima samo u “azbestani” te radnici koji tamo rade moraju biti zaštićeni. U pločama, (krovnim) ili vanjskim zidnim i sl. azbest je vezan s cementom u krutu masu i više ne postoje “azbestna vlakna!”
Doktorka izmišlja i ne govori istinu, samo ne znam zbog čega. Azbest u krovnim pločama i vanjskim pločama (fasadnim) služi kao armatura i daje neobičnu čvrstoću istih, te dugotrajnost i do preko sto godina. Ako i pukne (ali samo pri jakoj sili) opet se vlakna ne mogu odvojiti od mase, pa je ovo što dotična piše čista neistina.
Uzrok svih ovih bolesti koje je navela Agnesa Porović nastaju zbog drugih razloga, zbog koje kakvih ispitivanja na živim ljudima u tajnosti i u interesu globalista.
PS. moram biti grub, jer dr. Agnesa Porović misli da je “glupim” Bosancima lako prodati “muda pod bubrege!” Neće biti tako lako!? Ona bi “rušila” Sarajevo, kad to već, nisu oni prije uspjeli. Sarajevo je univerzitetski i sveučilišni grad i nadam se da neće nasjesti na ovakve nebuloze.
Drugi „komentator“ se nadovezao sa svojom tvrdnjom:
-Ta “doktorica” , ni jednom riječju nije spomenula AZBESTOZU , bolest pluća, koja nastaje u proizvodnji salonita i azbestnih ploča, a sve ostalo su naklapanja.
Bilo je i onih koji su pominjali i vodovodne, azbestne cijevi, no sada se više ne zna da li tihcijevi u vodovodu u Sarajevu uopšte ima, ili su to „samo“ olovne cijevi koje su, također, jako štetne.
Elem, šta je od ovoga tačno, laiku je teško odlučiti. Činjenica je da svuda u svijetu odavno „bježe“ od azbesta i da se ta materijal uklanja iz svih građevina u koje je nekada ugrađen. Jedino se kod nas o ovom priča kao o „….bubrezima…“